- Milijuni starijih migranata u Kini suočavaju se s ekonomskim izazovima dok stare i prelaze iz ruralnih u urbane sredine.
- Sve starija radna snaga u Kini predstavlja rizik za produktivnost i životni standard.
- Peking je uveo privatne mirovinske programe i prebacuje sredstva u provincije s deficitom mirovinskog proračuna koji ne mogu nadoknaditi zbog velikih dugova.
Nakon tri desetljeća prodaje domaćih peciva na ulicama kineskog grada Xian, 67-godišnji Hu Dexi volio bi usporiti.
Umjesto toga, Hu i njegova starija supruga preselili su se na rub Pekinga, gdje se svaki dan bude u 4 ujutro kako bi skuhali ručak, a zatim putuju na posao više od sat vremena do trgovačkog centra u centru grada, gdje svaki od njih zarađuje 552 dolara mjesečno radeći Smjene od 13 sati kao čistačice.
Alternativa za njih i mnoge od 100 milijuna ruralnih migranata koji u Kini u idućih 10 godina dolaze u dob za umirovljenje jest vratiti se u svoje selo i živjeti od male farme i mjesečne mirovine od 17 dolara.
KINESKI MLADI ODRASLI NAPUŠTALI SU TRŽIŠTE POSLA KAKO BI POSTALI ‘DJECA S PUNIM RADNIM VREMENOM’ U SRED VISOKE NEZAPOSLENOSTI
“Nitko ne može paziti na nas”, rekao je Hu, i dalje brišući pod. “Ne želim biti teret za svoje dvoje djece, a naša država nam ne daje ni lipu.”
Generacija koja je pohrlila u kineske gradove krajem prošlog stoljeća, gradeći infrastrukturu i radeći u tvornicama koje su zemlju učinile najvećim svjetskim izvoznikom, sada riskira nagli pad životnog standarda u kasnoj životnoj dobi.
Reuters je intervjuirao više od desetak ljudi, uključujući ruralne radnike migrante, demografe, ekonomiste i vladinog savjetnika, koji su opisali sustav socijalnog osiguranja neprikladan za sve goru demografsku krizu, koju Peking krpa, a ne prepravlja dok teži rastu kroz industrijsku modernizaciju. Istodobno, potražnja za socijalnim uslugama brzo raste kako stanovništvo stari.
“Stariji u Kini živjet će dug i jadan život”, rekao je Fuxian Yi, demograf koji je također viši znanstvenik na Sveučilištu Wisconsin-Madison. “Sve više radnika migranata vraća se na selo, a neki preuzimaju slabo plaćene poslove, što im je očajnički način da se spase.
Kad bi se ovi migranti oslanjali isključivo na osnovnu ruralnu mirovinu u Kini, živjeli bi s manje od praga siromaštva Svjetske banke od 3,65 dolara dnevno, iako mnogi svoju zaradu nadopunjuju radeći u gradovima ili prodajom dijela svojih usjeva.
Kinesko Nacionalno povjerenstvo za razvoj i reforme, ministarstva ljudskih resursa i civilnih poslova te Državno vijeće nisu odgovorili na faksirane zahtjeve za komentar.
Najnovija statistika Kine pokazala je da je oko 94 milijuna zaposlenih ljudi – oko 12,8% od 734 milijuna kineske radne snage – bilo starije od 60 godina 2022., što je porast u odnosu na 8,8% 2020.
Taj će udio, iako manji nego u bogatijem Japanu i Južnoj Koreji, vrtoglavo porasti jer će 300 milijuna Kineza u nadolazećem desetljeću doseći 60-te.
Trećina ove skupine su ruralni migranti, kojima obično nedostaju profesionalne vještine za gospodarstvo koje teži napredovanju u lancu vrijednosti.
Glavni razlog zašto Kina nije izgradila jaču sigurnosnu mrežu za njih je taj što kreatori politike, u strahu da bi gospodarstvo moglo pasti u zamku srednjeg dohotka, daju prednost rastu kolača umjesto da ga dijele, rekao je vladin savjetnik za Reuters.
Da bi to postigla, Kina usmjerava gospodarske resurse i kreditne tokove prema novim proizvodnim snagama, što je sveobuhvatni izraz za najnoviji politički poticaj predsjednika Xi Jinpinga za inovacije i razvoj u naprednim industrijama kao što su zelena energija, vrhunski čipovi i kvantna tehnologija.
Američki i europski dužnosnici kažu da je ova politika nepoštena prema zapadnim tvrtkama koje se natječu s kineskim proizvođačima. Upozorili su Peking da potiče trgovinske napetosti i da odvraća resurse od kućanstava, potiskujući domaću potražnju i budući potencijal rasta Kine.
Kina, koja je odbacila te procjene, umjesto toga usredotočila se na unapređenje proizvodnje, a ne na potrošnju, kao svoj željeni put prema prosperitetu.
“Bilo bi lakše riješiti problem jednakosti kad bismo prvo mogli riješiti problem rasta produktivnosti”, rekao je savjetnik kojemu je dopuštena anonimnost da slobodno govori o raspravama o mirovinskoj politici koje se odvijaju iza zatvorenih vrata.
“Ljudi imaju različite stavove” o tome može li Kina napraviti taj skok u produktivnosti, rekao je savjetnik. “Mišljenja sam da bi moglo biti teško ako ne provedemo dalje reforme i ostanemo u sukobu s međunarodnom zajednicom.”
POSJEĆUJE HRAM U KINI DOK SE NEZAPOSLENI ZAVRŠENI FAKULTET MOLE DA PRONAĐU POSAO
‘STUPNI INTERESI’
Mirovine u Kini temelje se na sustavu internih putovnica poznatom kao hukou, koji dijeli stanovništvo duž urbanih i ruralnih linija, stvarajući velike razlike u prihodima i pristupu socijalnim uslugama.
Mjesečne gradske mirovine kreću se od otprilike 3000 juana u manje razvijenim provincijama do oko 6000 juana u Pekingu i Šangaju. Seoske mirovine, uvedene u cijeloj zemlji 2009., skromne su.
Kina je u ožujku povećala minimalnu mirovinu za 20 juana, na 123 juana mjesečno, što je pogodovalo 170 milijuna ljudi.
Ekonomisti iz Nomure kažu da je prijenos resursa najsiromašnijim kineskim kućanstvima najučinkovitiji način za povećanje domaće potrošnje.
Ali povećanje ruralnih mirovina iznosi godišnji napor manji od 0,001% kineskog BDP-a od 18 trilijuna dolara.
Kineska akademija društvenih znanosti (CASS) procjenjuje da će mirovinski sustav ostati bez novca do 2035. godine.
Peking je uveo privatne mirovinske programe i prebacuje sredstva u provincije s deficitom mirovinskog proračuna koji ne mogu nadoknaditi zbog velikih dugova.
Druge zemlje pokušale su povećati financiranje mirovina podizanjem dobi za odlazak u mirovinu. U Kini je među najnižima u svijetu, 60 za muškarce i 50-55 za žene, ovisno o vrsti posla.
Peking je rekao da planira postupno povisiti dob za odlazak u mirovinu, bez navođenja vremenskog okvira.
Zabrinutost vlade da bi stanovništvo povećanje praga shvatilo kao pogodovanje “interesima” na štetu običnih građana koči provedbu tih planova, rekao je savjetnik.
Kinezi misle da se “dužnosnici žele povući kasnije kako bi povećali vlastite mirovine”, rekao je.
PRIJETNJA SIROMAŠTVOM
Istraživanja CASS-a pokazuju da je razina financiranja zdravstvene skrbi za urbane radnike u nekim slučajevima bila oko četiri puta veća nego za one sa ruralnim hukouom.
“Nema dovoljno socijalnih usluga za rješavanje problema ovih ljudi koji su skloni ponovnom padu u siromaštvo”, rekao je Dan Wang, glavni ekonomist za Kinu u banci Hang Seng.
Više od 16% ruralnih stanovnika starijih od 60 godina bilo je “nezdravo”, u usporedbi s 9,9% u gradovima, prema članku Cai Fanga, ekonomista CASS-a i bivšeg savjetnika središnje banke, objavljenom u listopadu u kineskom Cadres Tribuneu, komunistu Stranački časopis.
Šezdesetogodišnja Yang Chengrong i njezin 58-godišnji suprug Wu Yonghou provode dane skupljajući hrpe kartona i plastike za stanicu za reciklažu u Pekingu, zarađujući manje od jednog juana po kilogramu.
Yang je rekla da ima problema sa srcem, dok Wu ima giht, ali si ne mogu priuštiti liječenje. Boje se da je njihov mjesečni prihod od 4000 juana neodrživ jer “ljudi manje troše i rasipaju”.
“Seljaci poput nas rade do smrti, ali moramo nastaviti raditi”, rekla je Yang, ramena prekrivenih snijegom nakon dana čišćenja.
Wu, pored nje, rekao je da se ne usuđuju otići u mirovinu.
“Osjećam se sigurnim samo ako imam posao, čak i ako je to prljav posao”, rekao je.
KLIKNITE OVDJE ZA PREUZIMANJE APLIKACIJE FOX NEWS
Tradicionalno u Kini od djece se očekuje da uzdržavaju starije osobe.
No većina onih koji će u nadolazećem desetljeću otići u mirovinu, skupina koja je velika gotovo kao cjelokupna populacija SAD-a, imali su samo jedno dijete zbog ograničenja broja rođenih na snazi od 1980. do 2015. godine.
Visoka nezaposlenost mladih pogoršava problem.
“Oslanjanje na obitelji za brigu o starijim osobama više nije izvedivo”, napisao je Cai u svom članku.
Srebrna podloga za neke starije je to što mlađi Kinezi, unatoč tome što se bore da pronađu uslužne poslove za koje su išli na sveučilište, odbijaju težak rad.
“Tržni centar ne može pronaći mlađe ljude”, rekao je Hu, čistač. “Sve dok se još mogu kretati, nastavit ću raditi.”