“Dalmatinska rapsodija” je sjajan, melodiozan i agresivan punk album s nizom odličnih stihova, katkad krajnje duhovitih, katkad anarhistički žestokih, ali uvijek vrlo dojmljivih
Nakon nepune 33 minute i 13 pjesama debitantskog albuma »Dalmatinska rapsodija« makarskog punk sastava Pardon jasno je, da je više no dobro da su se tri iskusna dalmatinska ljubitelja rocka i punka udružila.
Naime, bubnjar Dario Divković i basist Tonći Zelić nakon nekoliko ranijih sviračkih suradnji odlučili su predložiti gitaristi i pjevaču Vinku Lelasu da napokon nešto zajedno snime. On je pristao, a budući da su Divković i Zelić već imali spremnih pjesama, krenulo se na uvježbavanje, te ubrzo i snimanje u studiju Tome Miladinovića.
Tako je nastala »Dalmatinska rapsodija«, sjajan, melodiozan i agresivan punk album s nizom odličnih stihova, katkad krajnje duhovitih, katkad anarhistički žestokih, ali uvijek vrlo dojmljivih. Pardon su čvrst i žestok punk band koji u svom izrazu zna dodirnuti i metal i hardcore, ali isto tako i sjajno uklopiti mediteranski Adria sound u punk okvire. Pjesme su kratke, jednostavne i iznimno ritmične s odličnim refrenima pa ne treba nimalo sumnjati da će na koncertima biti jako prihvaćene jer svojom ritmičnošću i himničnošću jednostavno mame na ples, a porukama iznesenim kroz stihove također mogu podići temperaturu.
Protest i bunt
Protest i bunt temeljni su ton ovog sjajnog albuma, a najžešće su iskazani kroz briljantnu anarhističku i revolucionarnu »Mojih pet minuta«, klasičnu punk žesticu s odličnim gitarističkim solažama i tekstom koji jasno kaže: »Ne trpin više ova stranja, prešli ste granicu, od danas nemam milosti, okrećem stranicu. Ovo je sad mojih pet minuta, gotova je vaša diktatura.
Dosta ste haračili, ovaj narod tlačili. Malo će van bit dva oka za plakanje, kada krene bisna rulja i bezakonje. Otpor, stoko – idemo!«, urliče Lelas koji je uz pratnju benda još žešći i agresivniji u hardcore punk temi »Svinje« posvećenu ponajprije političarima – »Dok se leži i dobro poji, za državu vas kita boli, sve ste uzele svinje u foteljama. Prodali ste naše sne, ruglo ste domovine, ljudi bježe, odlaze – svinje sebične!« reži Pardon ekipa skandirajući s podosta mržnje »Svinje! Svinje! Svinje«!
Prijeteća revolucionarna s najavom pobune je i završna »To smo mi« sa stihovima »Akumilirani bijes i potrošene godine samo su nas vodile da porušimo sve, iskorijenimo gamad, resetiramo svijet. Iz ruševina Sodome niknut će cvijet«, pjeva Lelas da bi se u refrenu ponavljalo »Pardon, to smo mi« čime se, na jedan način, predstavlja i band. U istom je tom stilu žestoke agresivne društvene kritke i psovačka »Debili« posvećena »debilima što stoje na pokretnim škalama«, da bi u »Bolje biti sam« bunt bio iskazan kroz tipično punk navijačko zborno pjevanje i stihove »Bolje biti sam, ispred ovog vremena, bolje biti sam, bar sam čistog obraza«.
Poruke u stihovimaPjesme su kratke, jednostavne i iznimno ritmične s odličnim refrenima pa ne treba nimalo sumnjati da će na koncertima biti jako prihvaćene jer svojom ritmičnošću i himničnošću jednostavno mame na ples, a porukama iznesenim kroz stihove također mogu podići temperaturu. |
Poetika tekstova
Agresivnost i protest itekako su uočljivi i u nizu pjesama koje obrađuju pojedine likove. Fantastična je pri tom i vrlo originalna »Napokon« u kojoj ovo napokon znači napokon smo ti došli na sprovod, a liku koji nam prenosi priču »cili dan je ka rođendan« pa časti sve u kafiću i poručuje pokojniku »Znamo svi da si bija smeće, svi na sprovodu plačemo od sreće!«.
U pjesmi »Lik« ismijavaju se tv »internet ratnici« odvojeni od stvarnog života i ovisni o društvenim mrežama, a »Motor i alkohol« skica je iz života nesretnika koji voli piti i voziti, dok je »Božićna« uspješno ironiziranje božićnih druženja kroz priču o osamljeniku koji za Božić neće dobit ništa, jer je »anarhišta, pijan i agresivan«.
Poetika tekstova ovog sastava kreće se i van okvira bunta, te je tako a la Ramones uvodna »Živili« posveta ekipi s ulice i prijateljima, a sjajna naslovna »Dalmatinska raspodija« mediteranski je melodiozni punk, duhovita priča o bitangi i princezi na dalmatinski način. U toj je pjesmi, kao i u isto tako dobroj i iskrenoj ljubavnoj »Mutavi«, sjajno spojen punk i rock sa zvukom Mediterana, a još je bolji primjer tog spoja, ujedno i jedan od najboljih trenutaka cijelog albuma, sjajna obrada pjesme »Pismo ćali« koju je davne 1967. godine na tekst Tomislava Zuppe i glazbu Zdenka Runjića proslavio Vice Vukov, a 57 godina kasnije Pardon toj uvijek dojmljivoj baladi daje pravi mediteranski punk štih i iznova je čini hitom.
Sve u svemu »Dalmatinska rapsodija« je još jedan od zaista dojmljivih i kvalitetnih rock albuma koji su se pojavili u prva četiri mjeseca ove 2024. godine, a sve što je ponuđeno toliko je dobro da Pardon trojci treba poželjeti da i dalje nastave suradnju jer, sudeći bar po ovom debi istupu, zaista imaju što za reći i znaju to učiniti na pravi i dojmljivi punk-rock način.
Obrada “Pismo ćali”Jedan od najboljih trenutaka cijelog albuma, sjajna obrada pjesme “Pismo ćali” koju je davne 1967. godine na tekst Tomislava Zuppe i glazbu Zdenka Runjića proslavio Vice Vukov, a 57 godina kasnije Pardon toj uvijek dojmljivoj baladi daje pravi mediteranski punk štih i iznova je čini hitom. |