Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski otvorena je 1973. godine i od tada je postala ključno središte kulturnog života u Zagrebu i šire. Lisinski se sastoji od velike dvorane, koju krase orgulje i ima više od 1800 sjedala, dok mala dvorana ima malo više od 300 sjedala. Kroz nju prođe na stotine tisuća posjetilja, koji s nestrpljenjem čekaju nove programe, nove koncerte, općenito nova događanja. O povijesti, ali najviše o budućnosti razgovarali smo s Ninom Čalopek, ravnateljicom KD-a Vatroslav Lisinski.
Kako je biti na mjestu ravnateljice KD-a Vatroslava Lisinskog?
Jako je velika odgovornost i tu odgovornost osjećam svakim danom sve više. I prije nego sam stupila na ovu poziciju razumjela sam koja je važnost Dvorane Lisinski, ne samo za Zagreb, nego i za Hrvatsku, kao centralne koncertne dvorane. Međutim, dok nisam zaista ušla u ravnateljske cipele, nisam zapravo bila u prilici do kraja shvatiti što Dvorana Lisinski predstavlja našoj publici, niti sam mogla ući u direktnu komunikaciju i interakciju s njima.
Što ste zatekli u KD-u Vatroslav Lisinski kada ste preuzeli mjesto ravnateljice? Jesu li iskakali kosturi iz ormara?
Još uvijek otkrivam i istražujem i sve dobro i sve loše što me dočekalo kao ravnateljicu. Ovdje sam osam mjeseci i negdje nakon tri mjeseca sam mislila – to je to, dobila sam neku širu sliku. Međutim, nije tome baš tako. Stvari se mijenjaju i otkrivaju u fazama, meni je kao profesionalki, štreberici, jako važno da sve bude dobro postavljeno, dobro regulirano i da se i na taj administrativni, regulatorni i organizacijski način naprave čvrsti temelji za ovu ustanovu, kako bi ona mogla slobodno i kreativno dalje, pa jednom i bez mene, djelovati.
Mogu reći da me dočekala ustanova koja je bila dosta zapostavljena, iako njezini vrijedni zaposlenici kontinuirano mnogo i dobro rade. Ona je imala, odnosno ima još uvijek jedan temeljni kurs kojim se kreće. Dvorana Lisinski je kao teretni brod, koji se teško može zaustaviti bez obzira na sav ekonomsko-društveno-socijalni kontekst koji na njega stalno utječe. S druge strane taj isti brod je teško pomaknuti s krivog kursa. Drugim riječima, Dvorana Lisinski je već 50 godina centralno mjesto glazbene prije svega-klasične kulture i ta činjenica se teško može poništiti.
Nema mnogo sličnih koji bi mogli preuzeti taj primat ili njezino mjesto. Tako da vjerujem da će se već samo pokojim finim nivelacijama dvorani vratiti staro-novo. Stoga i kao jednu od svojih temeljnih zadaća vidim da se ustanovi osigura stabilna infrastruktura, dobri temeljni kako bi svi zaposlenici Dvorane dobili potrebno poštovanje i sigurnost, da imaju sve uvjete da ono što rade rade dobro i da mogu dati najbolje prema van, prema publici kroz programe koji se ovdje produciraju i realiziraju.
Ogromni redovi u Lisinskom: Jedinstveni događaj privukao veliki broj Zagrepčana
Moramo zagovarati kulturne i umjetničke vrijednosti
Jedna od zamjerki koja se prije mogla čuti vezano uz KD Lisinski je velika popularizacija, odnosno prema nekima srozavanje jedne kulturne ustanove s razno-raznim koncertima – od turbo folka pa nadalje, kojima je mjesto u nekim drugim dvoranama. Hoće li se ta praksa nastaviti ili će takvi sadržaji morati naći mjesto negdje drugdje?
Dvorana Lisinski s jedne strane vlastite programe organizira sama ili u koprodukcijama, s druge strane prostor se daje u najam vanjskim organizatorima koji po svojoj volji, ukusu, interesu i ekonomskoj dobiti stvaraju sadržaje i oni ne mogu biti upravljani od strane Lisinskog. Međutim interes prema dvorani Lisinski je toliko velik, mi smo prepuni, jedva da ima još koji slobodan termin do kraja sljedeće koncertne sezone. Na neki način smo u poziciji da možemo birati. Tu bih napravila razliku između cenzurirati i birati.
Dvorana Lisinski i ja kao prva osoba ispred dvorane Lisinski, a vjerujem da isto vrijedi i za ostale kulturne i obrazovne ustanove i osobe koje stoje ispred njih, mi smo javne osobe koje moramo zagovarati i predstavljati neke kulturne, umjetničke, edukativne vrijednosti koje smatramo da su važne za naše društvo u cjelini. Čini mi se da bi primjerom trebalo podizati svijest naših sugrađana svih dobnih skupina, odnosno trebali bi zajednički zagovarati kulturne i umjetničke vrijednosti za koje mi smatramo da su važne.
Kada je riječ o Dvorani Lisinski držim da dvorana sama mora stvarati više programa koji idu prema klasičnoj glazbi, prema world musicu, jazzu, edukativnim programima, crossover programima, davati prilike mladim umjetnicima, biti platforma za eksperimentalnije i inovativnije programe van konvencionalnih formi ili pak komunicirati sadržaje koji nisu nužno glazbeni kako bi se otvorili široj zajednici kroz te nove formate, a sve kako bi bolje pozicionirali umjetnost koju Dvorana Lisinski smatra svojom vrijednošću za kulturu u cjelini.
S druge strane, u dobroj vagi, dvorana mora ponuditi svoj prostor i vanjskim organizatorima da produciraju sadržaje za koje oni smatraju da su njima bitni. Dvorana Lisinski je jedini koncertni prostor koji još uvijek nije u nekom tipu obnove i sanacije.
Sve što je pobrojano je i dio Vašeg programa za KD Lisinski?
Da, ja sam došla sredinom kolovoza prošle godine. Zapravo tjedan dana prije roka za predavanje programskog i razvojnog plana za 2024. godinu, tako da su sav koncertni program i projekti koji se mogu dogoditi u 2024. donekle bili zaključani i dogovoreni. Međutim, ja sam pronašla način, što je prvenstveno vezano uz financijska sredstva, i uspjela sam u tako malo vremena dogovoriti, osmisliti i organizirati konkretne programe, programske pravce, projekte koji odgovaraju programskim smjernicama koje sam spomenula i u svojem natječajnom programu.
Na današnji dan prije 98 godina službeno osnovana Zagrebačka filharmonija
Sada samo što nije krenulo prvo izdanje festivala kojeg radimo u koprodukciji sa Zagrebačkom filharmonijom – Zagrebačko glazbeno proljeće, za koje se nadam da će se „primiti“ u našoj sredini. Mislim da bi jedan takav format trebao biti jako važan, on u prvi plan stavlja našu hrvatsku glazbenu baštinu u kontekstu međunarodnog glazbenog stvaralaštva i za prvo izdanje smo izabrali orgulje jer su one amblematske za dvoranu.
Orgulje su prije 50 godina postavljene u dvoranu i zasvirane po prvi puta. Također, od mene se gotovo odmah po stupanju na dužnost tražilo da osmislim i program proslave 50. obljetnice od otvaranja dvorane Lisinski. Slavilo se tri dana, ali sam i cijelu sezonu pokušala iskoristiti za neke svečarske podsjetnike i naglaske. Tako u foajeu Dvorane svi naši posjetitelji imaju prilike vidjeti izložbu MUZA subotom koja svjedoči o 40 godina odnosa centralnog ciklusa Lisinski subotom i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Imali smo nedavno i praizvedbu opere za djecu i mlade Regoč, skladatelja Krešimira Klarića na libreto koji je napravljen po priči Ivane Brlić-Mažuranić povodom 150. obljetnice njezina rođenja.
Sve izvedbe su rasprodane, interes je velik za programe koji su okrenuti prema djeci i mladima. To naravno nije jedini program koji radimo za djecu, recimo 26. svibnja imamo cjelodnevnu manifestaciju za klince koja se zove Glazbeni piknik. Ideja je da se na kraju svake sezone i školske godine Dvorana Lisinski otvori klincima i za njih transformira u jednu glazbenu livadu na kojoj ne raste cvijeće, već glazbene note. Ideja je da se djeci ponudi slobodna igra, da osjete dvoranu Lisinski svojom.
Djeca su najbolja publika
Djeca su sada malo više u fokusu, nego što je to bilo prijašnjih sezona? Odnosno sada su programi inovativniji i zanimljiviji djeci.
Sve programe koje ćemo raditi ili koje već sada radimo u dvorani Lisinski, promišljamo tako da u nekom svojem segmentu mora u obzir uzeti djecu kao publiku. Za sljedeću sezonu pripremamo ciklus komorne glazbe koji će se zvati Lisinski da camera i neke koncerte koji će se događati u prime time terminu radit ćemo i za djecu u subotnjim jutarnjim terminima. Premalo imamo iskustava u radu s djecom, no sigurna sam da treba odteretiti koncertne formate standardnih konvencija, a dozvoliti i da se u procesu rada ponekad dogodi i greška jer ćemo jedino tako napraviti nešto bolje, jedino tako ćemo napraviti i učiti.
Je li važna cijena ulaznice u privlačenju mlade publike?
Ulaznice za učenike i studente bile su i ranije dva sata prije početka svakog koncerta Lisinski subotom 5 eura, što je izrazito pristupačna cijena. Činjenica je da to nije dolazilo ni do kog, to je pisalo nekim sitnim slovima na web stranici ili gdjegod i nije se od toga napravila društvena kampanja. Mi smo, čim sam došla osmislili kampanju „Postani klasičar- slušaj glazbu za 5“ i to smo brendirali. Moram priznati da je vrlo brzo urodilo plodom, to nisu neke enormne brojke, ali na prvom koncertu dok se još ova mogućnost nije komunicirala bilo je takvih prodanih dvije do tri ulaznice i tako pomalo do danas se proda, naravno ovisno o koncertu 40 do 50 ulaznica.
Iz Lisinskog reagirali na oglas koji je razbjesnio građane: ‘Osjećamo potrebu obrazložiti plaću’
Bolji odnosi s Filharmonijom
Nakon napetosti i loše komunikacije suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom je sada na boljim nogama, što nas sve očekuje od ove suradnje? Naveli ste da zajedno surađujete na Zagrebačkom glazbenom proljeću…
Za sada nemamo ništa konkretno u planu. Razumijem da je Dvorana Lisinski kao koncertna dvorana zapravo i dvorana Zagrebačke filharmonije. Često se moglo čuti kako bi se trebala graditi još jedna dvorana za Zagrebačku filharmoniju kao njihov dom. Moje je mišljenje da bi to bio veliki gubitak upravo za Koncertnu dvoranu Lisinski, jer bez Zagrebačke filharmonije i koncerata koje svaki petak Filharmonija održava u našoj dvorani to više ne bi bio taj prostor. Eventualno neka manja dvorana za probe, to da, ali za održavanje koncerata ne.
Zagrepčanina iznenadio nevjerojatni prizor kraj Lisinskog: ‘Što je ovdje stvarno?’
Dvoranu čeka cjelovita obnova
Dvorana čeka obnovu, neke stvari su goruće, poput krova koji prokišnjava, klimatizacija, ali cjelovita obnova još uvijek neće krenuti, zašto? Na koji način i što bi se sve oživjelo u dvorani nakon obnove, da li bi to značilo recimo promjenu izgleda stolaca?
Neće puno toga biti drugačije, Koncertna dvorana Lisinski je zaštićeno kulturno dobro i kao takva mora ostati konzervirana pod konzervatorskom paskom. Bit će, nadam se nekih izmjena, koje neće biti vidljive golim okom, a koje će više ići u smjeru programske tehnike. To bi bio drugačiji, bolji razglas, intervencije u akustici prostora, neke blage izmjene u nekim funkcionalnostima okolnih prostora koji možda nisu vidljive redovnom posjetitelju. Neće se puno promijeniti… Trenutno je proces izrade glavnog projekta, koji je postavljen i krenuo je u proces puno prije nego sam došla, no sada je na čekanju jer smo zaključili da je trebalo obuhvatiti segment opreme koji nije inicijalno bio postavljen.
Vidjet ćemo kako ćemo odgovoriti novim zahtjevima i ja se nadam da ćemo do kraja godine posložiti sve što se tiče samog projekta. Ne znam kada će biti mogućnosti da sama zgrada aktivno krene u sanaciju, jer to je kompleksan posao i ništa se neće raditi na horuk. Kada zgrada krene u sanaciju to će biti dugotrajan period, dvije, tri godine, a Dvorana Lisinski će kao ustanova i dalje producirati neke programe. To neće biti programi velikog obima, ali mora i dalje kreirati nešto što će u tom momentu biti važno za Zagrepčane, samo ne u ovoj zgradi.
To znači da će se programi izmjestiti negdje drugdje u gradu?
Da, definitivno bi se trebalo izmjestiti, ne mogu konkretno reći gdje, je li to jedan prostor koji će se od početka rekonstruirati samo za naše programe ili na različite lokacije, ali o tome se već sada razmišlja. Ovaj će prostor trebati demontirati u nekom smislu, arhiva, umjetnine morat će se pohraniti, tu su i instrumenti, klaviri. Tu su i sami zaposlenici.
Kolika je važnost Koncertne dvorane Lisinski za Zagreb?
Čini mi da je puno važnija nego što sam mislila prije osam mjeseci. Meni je bila značajna, ali dolazim s glazbene scene, cijeli sam život u glazbi. Međutim, tek sad sam shvatila svu širinu i raznovrsnost značenja i važnosti koju Dvorana Lisinski predstavlja Zagrepčanima. Pojedinac koji sluša glazbu za koju bi se moglo reći da ne pripada dvorani Lisinski argumentirat će vrlo lako zašto baš svojeg omiljenog izvođača želi slušati u dvorani Lisinski. Teško je oduzeti ljudima to njihovo pravo, koje kao građani grada Zagreba imaju na Dvorani Lisinski kao na javnoj ustanovi u kulturi.
Zaista mislim da je Dvorana Lisinski u genomu, krvotoku Zagrepčana, danas više nego što sam mislila ranije. Dvorana Lisinski ima svoju publiku, pretplatnike koji na ciklusu Lisinski subotom sjedaju godinama na ista mjesta i koji se osjećaju tu kao doma. U Dvorani Lisinski moramo pronaći novi potencijal koji bi odgovorio na potreba nove publike, nekih novih generacija, moramo otvoriti vrata publici koja do sada nije bila u dvorani Lisinski kako bi se svakome pružila ravnopravna šansa da stvori vlastiti odnos prema dvorani.
Komentari