Ne prođe dan a da se Lawan Zanna u molitvama ne sjeti svoje kćeri Aishe. Bila je među 276 učenica koje su otete prije 10 godina kada su islamski ekstremisti provalili u njihovu školu u selu Chibok na sjeveroistoku Nigerije.
“Toliko me ljuti da pričam o tome”, rekla je Zanna, 55, čija je kći među gotovo 100 djevojčica koje se još vode kao nestale nakon otmica 2014. koje su zaprepastile svijet i pokrenule globalnu kampanju na društvenim mrežama #BringBackOurGirls.
Otmica Chiboka bila je prva velika otmica u školi u zapadnoafričkoj državi. Od tada je najmanje 1400 studenata oteto, posebno u sukobima pogođenim sjeverozapadnim i središnjim regijama. Većina žrtava oslobođena je tek nakon što su plaćene otkupnine ili putem dogovora koje podupire vlada, ali osumnjičenici rijetko budu uhićeni.
NIGERIJSKI EKSTREMISTI OTELI NAJMANJE 200 LJUDI, VEĆINOM ŽENA I DJECE
Ove godine, kako bi obilježili 10. godišnjicu uglavnom zaboravljene tragedije, članovi zajednice Chibok u državi Borno okupili su se u četvrtak u nigerijskom gospodarskom središtu Lagosu kako bi prisustvovali projekciji filma “Kipovi također dišu”, zajedničkog filmskog projekta koji su producirali francuski umjetnik Prune Nourry i Nigerijsko sveučilište Obafemi Awolowo.
“Ova suradnja ima za cilj podići svijest o nevolji djevojčica koje se još uvijek vode kao nestale, istovremeno naglašavajući globalnu borbu za obrazovanje djevojčica”, rekao je Nourry.
17-minutni film počinje pogledom iz zraka na 108 skulptura — broj djevojčica koje se još uvijek vode kao nestale kad je umjetnički projekt započeo — koje pokušavaju dočarati kako djevojčice izgledaju danas koristeći slike koje su dale njihove obitelji, od izraza lica do frizura i vidljivi uzorci.
Film bilježi umjetnički proces iza umjetničke izložbe, prvi put postavljene u studenom 2022., koja sadrži skulpture veličine ljudske glave inspirirane drevnim nigerijskim glavama od terakote Ife.
VIŠE OD 130 OTETE ŠKOLARSKE DJECE U NIGERIJI VRAĆA SE KUĆI NAKON TJEDANA U ZAROBLJENIŠTVU
U filmu jedna od oslobođenica govori o užasima koje je proživjela u zatočeništvu. “Trpjeli smo, bili smo pretučeni. (Ali) Allah (Bog) me je učinio jačom”, rekla je.
Također prenosi nalet emocija dok su se majke slomljenog srca prisjećale života dok su njihove kćeri bile kod kuće.
“Kada dođe vrijeme Ramazana (…) Ajša mi ukrašava kosu kanom i svim mogućim ukrasima”, rekla je jedna od žena u filmu o svom nestalom djetetu.
Ali Aisha nije bila kod kuće 10 godina.
Druga scena prikazuje ženu koja oklijeva kada je zamoljena da ode i vidi lice svoje kćeri koje je bilo isklesano. “Ako odem i vidim to, donijet će tužna sjećanja”, rekla je, a njezin slab glas je nestajao.
Nigerijske vlasti nisu učinile dovoljno da oslobode preostale žene, a one koje su se vratile na slobodu nisu bile pravilno zbrinute, kaže Chioma Agwuegbo, aktivistica koja je bila dio kampanje #BringBackOurGirls.
“Normalizirali smo apsurd u Nigeriji”, rekao je Agwuegbo o otmicama škola u Nigeriji. “10 godina kasnije, to je optužnica ne samo protiv vlade, već i protiv naših sigurnosnih snaga, pa čak i protiv samih građana.”
KLIKNITE OVDJE ZA PREUZIMANJE APLIKACIJE FOX NEWS
Analitičari se brinu da su sigurnosni propusti koji su rezultirali otmicom Chiboka i dalje prisutni u mnogim školama. Nedavno istraživanje Nigerijskog ureda agencije Ujedinjenih naroda za djecu pokazalo je da je samo 43% minimalnih sigurnosnih standarda ispunjeno u više od 6000 anketiranih škola.
Prema Nnamdi Obasi, višem savjetniku za Nigeriju pri Međunarodnoj kriznoj skupini, “osnovni sigurnosni i sigurnosni aranžmani u školama su slabi i ponekad nepostojeći”, dodajući da je vojno i policijsko osoblje još uvijek “vrlo neadekvatno i preopterećeno”.
Vlasti rijetko daju najnovije informacije o naporima da se oslobode žene Chibok. Međutim, neke od oslobođenih žena u prošlosti su rekle da su one koje se još vode kao nestale nasilno udane za ekstremiste, kao što je čest slučaj sa ženama žrtvama otmica.
Otprilike desetak žena iz Chiboka uspjelo je pobjeći iz zatočeništva od početka 2022. Sve su se vratile s djecom.
“Mislim da više ne bismo trebali ni razmišljati o njima”, rekla je jedna od majki Chiboka u filmu. “Osjećam se kao da su već otišli.”