Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović gostovao
je na N1 Televiziji, a prvenstveno se osvrnuo na prve dane
privremene suspenzije Schengena i čuvanje hrvatske granice.
Otkad smo u Schengenu, više nego ikad
prolazi migranata, tvrde stanovnici uz granicu. Pokazuju li to brojke?
-Brojevi rastu, to je činjenica, ali to nema veze s
ulaskom Hrvatske u Schengen. Pojačan je pritisak i ulazak i u Srbiju i u BiH
ove godine, što se automatski reflektira i na našu situaciju. Razumijem ljude
uz granicu, kao i one u Slunju i nekim drugim mjestima uz granicu s BiH.
Zato smo i krenuli u izgradnju centra za registraciju
migranata, kako bismo ih zapravo maknuli iz središta tih mjesta gdje su
policijske postaje. Realno, pogoršavanja sigurnosne situacije nema.
Nismo popustili s kontrolama otkad smo
ušli u Schengen?
-Ne, dapače, pojačavamo ih. Posljednjih mjesec dana
bilježimo pad jer pada lišće pa se lakše uočava migrante. Slovenija ne bi uvela
dodatne kontrole da nije motivirana terorističkim napadima u Francuskoj i
Belgiji, kao i da Italija to nije uvela njoj. Trend u Europskoj uniji je takav,
od središnje Europe prema jugu, svi imaju ovakve interne kontrole.
To je nešto što postoji i predviđeno je Schengenskim
zakonom. Kad su bili prije teroristički napadi i covid-kriza, uvedene su ovakve
kontrole. Ne radi se o situaciju koju Schengen ili iskustvo ne poznaju.
Kad je riječ o slovenskom potezu, jedna
stvar je prijetnja terorizma, druga je da njihov ministar govori o više od
40.000 ulazaka u Hrvatsku. Što je vama naveo kao razlog?
-To govori kad ga pitaju novinari. Kad priča sa mnom…
Da pojednostavnim, rekao je da se to odlučilo jer je Italija njima uvela isto
to. Rekao je i da su motiv teroristički napadi pa se traži na granicama ima li
tko sumnjiv.
Ako se poklopi da netko iz migrantske populacije bude
doveden u takvu vezu, onda se te dvije stvari spajaju. Međutim, migracije kao
takve sigurno ne bi bile razlog za uvođenje dodatnih kontrola. Jer, one imaju
svoju dinamiku i uvijek krajem godine padaju.
Imamo puno više migranata nego u istom
razdoblju lani, zašto?
-Prošle godine smo, u odnosu na 2021., imali povećanje
od 190 posto. Ove godine smo na oko 93 posto. Raste i dalje, ali ne onom
dinamikom kao prošle godine. Rekao bih da je prošla godina bila prva prava
postcovid godina.
Drugi razlog zašto je to bilo prošle jest da su još
uvijek bili, i danas postoji kao problem, liberalni vizni režimi u Srbiji i
BiH, gdje su zrakoplovima ljudi dolazili. Samo prošle godine smo imali desetak
tisuća migranata iz Burundija. Koristili su vizni režim jer nisu priznali
Kosovo, ili su povukli priznanje.
Nama je danas druga najveća populacija koja dolazi na
granicu turska. Afganistan je najviše, Turci su drugi. Ilegalno. Imamo i oko
osam tisuća Rusa, koji mogu bez viza u Srbiju i BiH. To je nešto o čemu
komuniciramo, Europska komisija je izvršila pritisak pa se odlučilo nekim
državama ukinuti vizni režim. Nije isto ukinuti Burundiju ili Turskoj.
Slovenski ministar je spomenuo brojku od
42.000 ilegalnih migranata iz Hrvatske u Sloveniju. Kakvi su naši podaci?
-Ove godine smo na oko 61.000 ili 62.000. S tim da…
Slovenski kolege to znaju, broj slučajeva, koji Hrvatska zaustavi, višestruko
je veći. Neki su prošli i nekoliko puta jer to su ljudi koji su prošli tisuće
kilometara da dođu do granice i pokušavat će koliko god mogu jer nemaju gdje. I
to nam je jasno.
Međutim, prema europskom pravu, a ovdje se primjenjuje
kao nacionalno pravo i imaju veću vrijednost u odnosu na ono nacionalnih
država, vezani smo time. Sami bismo to jednostavno riješili, ali Europa ih još
uvijek tretira kao izbjeglice. Ali, situacija se promijenila.
Veliki val je bio 2015. i razgovara se o
istim problemima kao tad. Činjenica je da EU nije našla adekvatnu i usuglašenu
migrantsku politiku.
-Blizu je. Kad govorimo o EU, to nije neka institucija
koja donosi zakon koji se primjenjuju na države članice. To je konsenzus između
27 država članica, koje imaju 27 vlada. A one se mijenjaju. Imate lijeve i
zelene vlade koje su za otvorene granice, imate desne koje su protiv i sve bi
silom rješavali, a mi koji smo u sredini, kao ovdje u Hrvatskoj, pokušavamo
ostvariti nacionalni interes.
Bez EU ne ide rješavanje ovog problema, što god tko
mislio i uz to moramo čuvati hrvatski interes, a mislim da to jako dobro
radimo. Kad slušam rasprave, vidim koliko je neznanja u javnom prostoru. U
prihvatilištima imamo 650 ljudi. Ako je nekome problem 650 ljudi, ne znam o
čemu govorimo. Rekli smo, i toga se držimo, Hrvatska neće postati “hot spot”.
To znači da bismo imali kampove i ne mogu nigdje jer su ovdje zapeli. To se
neće dogoditi i to jamčimo.
Jasno da je neuspjeh europske migrantske
politike jest upravo zbog različitih pristupa i različitih pristupa.
Primjerice, Mađarska ima žicu.
-Ima najtvrđu retoriku u Uniji, ima žicu, a kroz nju im
prolazi više migranata nego kroz Hrvatsku. Jer, mi imamo bolji pristup, naša
policija je fleksibilnija. Sjećate se koliko je bilo povika na policiju, ne
samo u javni prostor nego i prema europskim institucijama. Ulazimo u Schengen,
a gledamo otraga hoće li nam doći ne znam što.
Pokazivali smo više mišića prije
Schengena, a sad ne, ima li to veze s različitim postupanjem?
-Nema, rekao sam, do kraja godine će biti manje brojke.
A i trenutno je više ljudi u pokretu, najopterećenija je ta srednja ili
mediteranska ruta. U Italiju je sa sjevera Afrike ušlo 140.000 migranata ove
godine, a s tzv. zapadnobalkanske rute 16.000. O tome govorimo i do kraja
godine će to biti sigurno manje.
Može li Europa naći neki učinkovit
odgovor? Koji je to put, a da ne znači postavljanje vojske na granicu?
-Kad govorimo o tome što treba raditi… Ovo pitanje će
zauvijek ostati s nama. Ne u mandatu ove ili idućih vlada nego tko zna koliko.
Zašto se onda premijer ljuti kad govorimo
o krahu Schengena? Hoće li on više biti isti?
-Naravno da se ljuti kad se kontrole uvode otkad je
Schengena.
Hoće li Hrvatska nešto mijenjati u
ponašanju na granici i osjećamo li povećanu opasnost u Hrvatskoj?
-Nema neposredne ugroze. Moramo pratiti što se događa
oko nas i u našoj blizini. Sjetimo se što je nedavno bilo na granici Srbije i
Kosova. Moramo pratiti što se događa u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku.
Pojačano to pratimo i izvještavamo državni vrh.
Kako biste ljudima u Slunju objasnili da
su sigurni i da ne trebaju vojsku na ulici?
-Jer nema nijedne indikacije da će ti ljudi pucati na
vas. Uvažili smo činjenicu da se ti ljudi osjećaju nelagodno i rekli smo da
idemo napraviti centar. Morate po europskom zakonu napraviti određenu
proceduru, uzeti otiske prstiju, obaviti prvi razgovor s njima. Policijska
postaja je uz parkić i dok postupak traje, migranti sjede u njemu.
Netko dođe i vidi ljude iz drugih krajeva svijeta kako
zauzimaju klupe, nikoga ne diraju, i osjeća se nelagodno. Onda mu dođe nekakav
zastupnik i kaže da je to terorist. To je neodgovorna politika koja bi Hrvatsku
isključila iz civilizacijskog kruga. Druga je stvar da imamo problem te vrste i
kad ga imamo, rješavamo ga, ali smo zaključili da ćemo ih postaviti gdje ih
nitko ne vidi, na vrhu brda. Radovi su već u tijeku, bit će zatvorenog tipa.
Može li vojska na granici biti pomoć
policiji?
-Da, recimo, 2015. i 2016., ali nismo suočeni s tim
valom. I ta pomoć je logistička. Postoji ta zakonska pretpostavka, ali za nju
nema potrebe. Ako netko misli da vojska može nešto drugo raditi, u smislu onoga
što je temeljna vještina vojske, onda smo u ozbiljnom problemu.
Mislite da puca na ljude?
-Da. I tko bi to radio u ime ovih koji bi to
zagovarali? Mislim, od vojnika i policajaca.