Sterilizacija žena s invaliditetom legalna je u Francuskoj nakon što se zakon promijenio 2001. Unatoč tome što je zabranjena Istanbulskom konvencijom, kriminalizirana je samo u 9 zemalja EU-a.
U maloj ginekološkoj klinici u Parizu, Béatrice Idiard-Chamois, primalja, dočekuje novu pacijenticu.
Ona je mlada žena, autistična i neverbalna. Dolazi s majkom i primaljom koja radi u ustanovi za osobe s invaliditetom u koju treba biti primljena.
Traže da joj se podvežu jajovodi iako nikad nije imala spolne odnose.
Konzultacije prolaze glatko. Idiard-Chamois obavlja vanjski pregled.
Žena, koja zbog svog invaliditeta ne može govoriti, ne izražava nikakvo neslaganje. Ali Idiard-Chamois osjeća se uznemireno zbog svoje kolegice – babice iz ustanove u kojoj žena živi, koja se iznenadi kad je zahtjev za sterilizaciju odbijen.
Iako nije službeno navedeno, “ove ustanove uvijek zahtijevaju od štićenika da uzimaju kontracepcijska sredstva”, kaže Idiard-Chamois, jer “time se izbjegavaju problemi”. U više od 100 slučajeva s kojima se bavila, žene koje su živjele u ustanovama uzimale su neki oblik kontracepcijske terapije.
“Ustanova je ta koja ženama daje pilule. Propisuje ih psihijatar, čak ni liječnik specijalist. Svima daju istu pilulu bez ginekološkog pregleda”, kaže.
Idiard-Chamois pokrenuo je jedinu kliniku u Francuskoj posebno za žene s invaliditetom u L’Institut Mutualiste Montsouris u Parizu 2015.
Od tada je pregledala više od 700 pacijenata i primila pola tuceta zahtjeva za sterilizaciju osoba s invaliditetom koje žive pod skrbništvom, “uglavnom od roditelja”, naglasila je.
Uvijek ih pokušava razuvjeriti i ponuditi “manje nasilne i trajne” alternative.
U slučaju ove mlade žene, njezina majka i zakonski skrbnik prihvatile su jednu od ovih alternativa, ali to nije uvijek slučaj.
“Sumnjamo da vjerojatno postoje sterilizacije koje se provode bez stvarnog pristanka, na zahtjev obitelji koje to dogovaraju s ginekologom”, kaže dr. Catherine Rey-Quinio, medicinska savjetnica Regionalne zdravstvene agencije Ile-de-France.
Rey-Quinio kaže da je primila u prosjeku dva do četiri zahtjeva za sterilizaciju godišnje tijekom proteklog desetljeća, ali samo dva u posljednje četiri godine. Obje su se održale 2021. godine i imale su podršku regionalnog povjerenstva stručnjaka koji ocjenjuju svaku peticiju za sterilizaciju.
Euronews je poslao zahtjev svim francuskim regionalnim zdravstvenim agencijama koje nisu podijelile svoje podatke.
Jedine službene statistike prikupljene na nacionalnoj razini potječu iz 1998. godine. Prema izvješću francuskog Generalnog inspektorata socijalnog sektora (IGAS), oko 500 žena s invaliditetom bilo je prisilno podvrgnuto podvezivanju jajovoda svake godine.
Je li moguće osigurati pristanak?
“Jasno je, ako žena kaže ne, nije”, kaže Didier Seban. Odvjetnica koja radi u Seban Avocatsu ističe da je najvažniji dio zakona osigurati pristanak žena s invaliditetom.
Sudac se mora uvjeriti da je osoba pod skrbništvom razumjela postupak i da se slaže s njim.
Ali koliko je lako osigurati pristanak? Pogotovo kada je zbog invaliditeta žene teško da to usmeno izrazi.
U ovom trenutku može doći do zlouporabe.
“Moramo biti realni. Kada je mentalna poteškoća ozbiljna, žene ne razumiju što govorimo, ne govore, ponekad se čak vrlo malo kreću, tako da vrlo dobro znamo da ne mogu imati riječ”, kaže Ghada Hatem, ginekologinja koja radi u povjerenstvu. stručnjaka koji procjenjuju svaki zahtjev za sterilizaciju.
Zato “pitamo roditelje ili staratelje kada nam se to čini razumnim”, priznaje ona.
Iako je mišljenje povjerenstva – sastavljeno od ginekologa, psihijatara i organizacija – neobvezujuće, Hatem kaže da se sudac rijetko kad protivi njihovim savjetima.
Prije sterilizacije stručnjaci se moraju uvjeriti da se može koristiti bilo koja druga metoda kontracepcije. Međutim, ginekolog pobija ovaj argument.
“Koja bi svrha bila raditi nešto što nije nepovratno? Da znamo da će za pet godina njezina invalidnost biti izliječena i da će se moći samostalno brinuti o svom djetetu. Ali to nije istina, pa čemu onda odabrati nešto što se povremeno mora obnavljati?”, tvrdi ona.
“Ne možemo sanjati”, slaže se dr. Rey-Quinio, koji koordinira povjerenstvom stručnjaka Ile-de-Francea iz Pariza.
Medicinska odluka u tim slučajevima temelji se na “što smatramo omjerom koristi i rizika od intervencije za pacijenta”.
To se dogodilo 2016. jednom od pacijenata Idiard-Chamoisa. Ginekolog koji radi s primaljom potpisao je sucu preporuku za sterilizaciju djevojčice koja nije mogla izraziti svoju volju.
To je jedini zahtjev za sterilizaciju koji su prihvatili otkako su otvorili svoju kliniku. Babica kaže da nije pristala i nije potpisala.
“Pacijentica je bila mlada žena kojoj kontracepcijski implantat nije djelovao, a majka nas je maltretirala da potpišemo odobrenje”, prisjeća se ljutita što nisu mogli tražiti pristanak pacijentice.