Dok je Münchenska sigurnosna konferencija u tijeku, avet trećeg svjetskog rata se diže kao sjena. Vojni i politički čelnici u zemljama NATO-a izdali su jeziva upozorenja stanovništvu da se pripremi za mogućnost razornog sukoba supersila.
Admiral Rob Bauer, predsjedavajući Vojnog odbora NATO-a, ispalio je uvodni plotun u mračnoj rundi predviđanja. Upozorio je da bi Rusija mogla izvesti napad u sljedeća dva desetljeća. Riječima koje podsjećaju na Drugi svjetski rat, Bauer je pozvao savezničke zemlje da mobiliziraju građanske vojske.
Britanski ministar obrane Grant Shapps otišao je još dalje, predviđajući potencijalne ratove koji uključuju Kinu, Rusiju, Sjevernu Koreju i Iran u sljedećih pet godina. Situacija prelazi “iz poslijeratnog u predratni svijet”, turobno je ustvrdio. General Sir Patrick Sanders, načelnik britanske vojske, ponovio je to mračno predviđanje. Opisao je britansko stanovništvo kao “predratnu generaciju” koja se možda treba pripremiti za sukob sa sve agresivnijom Rusijom. Njemački političari i vojni čelnici raspravljali su o ponovnom uvođenju obveznog služenja vojnog roka kao odgovor na sve veće prijetnje, a Švedska je već uvela oblik nacionalne službe dok se približava članstvu u NATO-u.
Prenosimo kraću analizu objavljenu na stranicama think-tanka Friends of Europe napisano od strane bivšeg NATO-vog analitičara Maurizio Gerija o važnosti Arktika i klimatskih promjena:
Klimatske promjene i svjetski rat
Međutim, usred stalnog brujanja o mogućnostima svjetskog sukoba, jedan ključni čimbenik se zanemaruje: utjecaj klimatskih promjena kao potencijalnog okidača za rat. NATO se obvezao preuzeti vodeću međunarodnu ulogu u klimi i sigurnosti. Ipak, značajan sporazum o klimi postignut krajem prošle godine na konferenciji COP28 u Dubaiju naglašava potrebu da se zapadni čelnici sastanu u Münchenu podignu svoje klimatske ambicije i pretoče ih u opipljive akcije.
NATO prepoznaje klimatske promjene kao ‘pojačivač prijetnje’ za tradicionalna sigurnosna pitanja, ali mora ići dalje jer studije pokazuju da promjene klime već ubrzano povećavaju vjerojatnost oružanih sukoba, posebno na Arktiku. Arktički ledeni pokrivači tope se rekordnom brzinom, čineći depozite plina, nafte i minerala vrijedne trilijune dolara po prvi put dostupnima.
Utrka na Arktiku
U nadolazećim godinama to će potaknuti utrku za prevlast na Arktiku u kojoj Rusija silno želi pobijediti. Budući da Rusija drži preko 53% obale Arktičkog oceana, Vladimir Putin vjeruje da je dominacija nad resursima u regiji ključna za ekonomski opstanak njegova režima. Procjenjuje se da Arktik sadrži 412 milijardi barela nafte i plina, oko 22% neotkrivenih svjetskih rezervi.
Putin se ne trudi sakriti svoj plan. Rusija već ima 30% više arktičkih vojnih baza od SAD-a i njegovih NATO saveznika. Sada Putin premješta vojnike, ledolomce, ratne brodove i podmornice u regiju, kao i provodi arktičke vježbe koje testiraju hipersonične projektile sposobne izbjeći američku obranu. Njegovi mediji redovito objavljuje slike vojnika koji treniraju u bijelim uniformama i držeći jurišno oružje dok jure po snijegu na saonicama koje vuku sobovi.
Amerika i Danska podnijele su zahtjeve za suverenitet u središnjem Arktičkom oceanu, ali Moskva je bila ta koja je 2007. postavila rusku zastavu od titana na morsko dno dvije i pol milje ispod Sjevernog pola. Agresivnija ruska potraživanja i tvrdnje oko Arktika mogle bi natjerati NATO na djelovanje i riskirati izazivanje globalnog sukoba na koji generali i političari upozoravaju.
Nedavno smo pisali i o važnosti Sjevernog morskog puta koja za neke destinacije prilično kraća opacija od konkurencija, a od nedavno postaje i cjelogodišnje prohodan zbog topljenja leda i sve moćnijih ruskih ledolomaca. Rusija je također pokrenula misiju stalnog nadzora nuklearnih podmornica u regiji. Više ovdje.
Topljenje Arktika daje Rusiji pristup resursima
Iako su tradicionalne vojne pripreme za globalni rat nedvojbeno ključne, čelnici koji se sastaju u Münchenu također moraju dati prioritet klimatskim mjerama kako bi ublažili rizik da globalno zagrijavanje postane katalizator katastrofalnog sukoba. Nakon sporazuma COP28 o ‘prijelazu s fosilnih goriva’, NATO mora modificirati svoje klimatske ambicije i dopustiti da konsenzus postignut u Dubaiju vodi njegovu strategiju za sprječavanje prijetnje globalnog rata izazvanog klimatskim promjenama.
Sporazum iz Dubaija (koji nije pravno obvezujuć) podržalo je 198 zemalja, uključujući NATO saveznike. Međutim, prema riječima predsjednika COP28 Sultana Al Jabera, koji također prisustvuje konferenciji u Münchenu: “Sporazum je dobar onoliko koliko je dobra njegova provedba… Moramo poduzeti korake potrebne da ovaj sporazum pretvorimo u opipljivu akciju”. NATO-ov fokus trebao bi se proširiti izvan trenutnih dobrovoljnih ciljeva smanjenja emisija kako bi uključio sporazum COP28 o utrostručenju kapaciteta obnovljive energije do 2030.
Budući da je zaustavljanje zagrijavanja Arktika ključno za sprječavanje sukoba, NATO također mora istražiti sigurna geoinženjerska rješenja za usporavanje ili preokret topljenje Arktika. Vrijeme je da svjetski čelnici djeluju znajući da neuspjeh u hitnom rješavanju klimatske krize izlaže svijet riziku od razornog sukoba između NATO-a i Rusije, kao i širim ekološkim opasnostima od nekontroliranih klimatskih promjena.
Borba za Arktik: Rusija počinje program za nadzor nuklearnih podmornica