[INTERVJU] Jure Brkljača: “Uvik žalim za Tomislavom Ivčićem. Da je on živ, smatram da bi sve bilo drugačije”

Jure Brkljača, poseban mladić, dugo već dosljedan sebi. Jedan od rijetkih, taman zreo za svoje godine. Poneki su na tom putu izgubili kompas, neki timun, neki i više toga gube. A mi imamo i zajedničke prijatelje s istog glazbenog puta.

Ostat će Jure svoj, uvjeren sam, mimo svih zdrača, Jure Brkljača.

Brkova nemaš (aludiram na prezime), mlad si idol. Kako se snalaziš u samozatajnosti kojom zračiš?

– Pa više se činim samozatajnim nego što stvarno jesam. Ljudi koje me dobro poznaju i moji prijatelji znaju da nisam toliko povučen.

Možda djelujem samozatajno, ali zapravo samo ne puštam svakoga tako lako u život svoj.

Nedostaju li ti, kao javnoj osobi, mladenački nestašluci?

– Naravno, i moram reći da sam bio dosta nestašan i živahan. Glazba mi i je pomogla da izađem na dobar put, ali smatram da uvik trebamo zadržati malo nestašluka.

Zadarsko glazbeno područje je posebno glazbeno okruženje. Po mom skromnom mišljenju, to je glazbeni usud. Što ti misliš?

– Zadar je od povijesti bio vrlo jak grad i uvik je imao ukusa i u sportu, glazbi i svemu.

Jako se puno osjeti talijanski utjecaj. Što se tiče glazbe, za tako “mali” grad ima jako puno dobre glazbe. Uvik žalim za Tomislavom Ivčićem, smatram da je on živ da bi sve bilo drugačije.

Naravno, sada mi se vežu i Tomislav Bralić, Tomislav Ivčić…. Koje njihove skladbe osjećaš?

– Tomislav Ivčić mi je veliki uzor i slušam ga na dnevnoj bazi. Njega i Mladena, svu njihovu glazbu osjećam.

Najdraža Tomislavova pjesma mi je “Najljepša si” i naravno “Kalelarga”. Teško je odabrati samo jednu.
Za Tomislava Bralića mislim da je odličan vokal i da zajedno sa klapom i osobno, ima bezvremenske hitove koje će se zauvik pivati.

Imamo niz TV emisija u kojima se traže zvijezde. Ovdje malo tko otpjeva dalmatinsku pismu, nažalost. S druge strane, popularne su. Zašto mora biti tako? (Ti si dao jak i zavidan primjer).

Hmmm, teško pitanje. To treba pitati ljude koji su urednici i producenti. Činjenica je da ima jako puno glazbe koje se na terenu godinama izvode i ljudi ih obožavaju, a rijetko se čuju na radio postajama, emisijama i ostalim medijima.

Što je po tebi dalmatinska šansona?

– Po meni je Festival Dalmatinskih šansona, festival koji se razlikuje od drugih, baš zbog samog izričaja šansone i drugačijih pjesama. Dalmatinska šansona: Pjesma koja se može zapivati u konobi.

U Šibeniku si bio sjajan. Tvoj dojam?

– Hvala, pa bila mi je čast nastupiti jer znam da je šibenska publika već iskusna i kad te prihvate, onda to ima težinu.

U skladbi “Treba znati reći kad je kraj”, čujem malo Kemala. Naslućuješ li ga i ti, bolje rečeno da li je Kemal u tvojih prvih deset?

– Obožavam Kemala i već mi je dosta ljudi reklo da imam njegove emocije; meni je drago zbog toga jer smatram da je Kemal jedan od najvećih umjetnika svih vremena na ovim prostorima. U prvih 10 je sigurno haha. Triba znati reći kad je kraj je posebna pjesma “pametna pjesma” (smijeh) i treba je razumiti. S vremenom, ona će tek imati vrijednost.

Poneki mladi pjevači i pjevačice, a koje osobno i znam, malo mijenjaju imena, pa se malo traže… Vjerujem da ćeš ostati Jure, s osebujnim inicijalima. Hoćeš li ostati dosljedan sebi? Ili je pitanje prerano postavljeno? Poruka?

– Karijera i uspjeh se ne mogu kupiti imenom nego dobrim pjesmama i lojalnosti s ljudima s kojima radiš. Ja sam uvik ja. U početku sam dobiva jako puno kritika na račun moje povučenosti na stageu, ali s druge strane i pohvale. Ima i ljudi koji cjene skromnost. Za mene je pjesma uvik bila u prvom planu.

To je bio Jure Brkljača, koji zasigurno dugo neće potpisati kraj. Dapače.

Matija Dedić: “Split se okrenuo masovnom turizmu koji ga je i izmijenio. Nažalost, nije sačuvao mir koji je imao”