Zbog prirodnog zakona mimike, nikada nismo promovirali crnu kroniku i žutilo. Dio je to naše uređivačke politike od nastanka portala Logično. Zakon mimike ili imitacije je jasan: čovjek je, kao i životinja, biće koje oponaša druge. Za zločin u Srbiji odgovoran je ovaj prirodni zakon kojeg su zloupotrijebili mediji i političari, jer su našu djecu, uključujući i Kostu Kecmanovića, izložili agresivnom sadržaju na svim komunikacijskim razinama: televiziji, pisanom tisku i internetu.
Nedužna djeca u Srbiji, koju je pobio njihov školski prijatelj Kosta Kecmanović, su ritualna žrtva aktualne zločinačke politike i medija. Tu uključujemo i Kostu Kecmanovića, jer takav zločin se nikada nije dogodio ranije.
Što je zakon mimike tj. oponašanja ili imitiranja?
Mimetička želja jedinstvena je teorija koju je razvio René Girard koristeći jedan mehanizam, imitaciju (proces učenja), za objašnjenje velikog broja ljudskih fenomena. Svoje analize razvija u nekoliko područja: psihologiji, antropologiji, sociologiji (osobito u njezinim religijskim aspektima), kulturi itd.
Primjer koji je dao René Girard, djece koja se svađaju oko sličnih igračaka u dovoljnim količinama, vodi do spoznaje da je mimetička želja bez subjekta i bez objekta, budući da je uvijek imitacija druge želje i da je to konvergencija. Želja koja definira objekt želje i koja pokreće rivalstvo gdje modeli postaju prepreke, a prepreke modeli.
Na individualnoj razini, prema Girardu, muškarci se mrze jer se oponašaju. Mimikrija rađa suparništvo, ali zauzvrat suparništvo jača mimiku. Protagonisti takvog tragičnog ili komičnog sukoba ne vide da su međusobno zamjenjivi, simetrični, “dvojnici”, ali to vidi vanjski promatrač. Postoji dvostruka logika, ona želje i ona oponašanja. Drugim riječima, učiniti Drugog uzorom znači učiniti ga suparnikom.
Upravo se to dogodilo s Kostom Kecmanovićem koji je svoj plan za ubojstvo svojih školskih prijatelja pripremio i napisao na engleskom jeziku, što je vrlo brzo uklonjeno s medija. Kosta je očito igrač Counter-Strike video igre, kao i mnogi njegovi vršnjaci, iako je igra zabranjena za djecu.
Dijete od 14 godina je prepušteno kulturi ubijanja, a onda se pitamo što se događa s našoj djecom. Međutim, postavlja se pitanje tko promovira i dopušta kulturu ubijanja? Zašto mediji šute o filmovima u kojima gledamo krvoločne scene koje završavaju najtežim zločinima.
Većina čitatelja portala je starije dobi. Umjesto kulture smrti, naši čitatelji su u mladosti bili izviđači, članovi centara za tehničku kulturu, mladi gorani i drugih vrlo etičnih i moralnih organizacija. Zato u bivšoj Jugoslaviji nismo svjedočili sličnim scenama, koje su danas svakodnevica dekadentnog Zapada.
Kako djeluje zakon mimike?
Stvar je jednostavna i znanstveno dokazana. Ljudi oponašaju svoju okolinu. Sve se događa nesvjesno. Pogledajte mlade ljude oko sebe i shvatit će te da se oblače i ponašaju identično, bez obzira na kontinent – američki ili europski.
Medijsko izvješće o ubojstvu, prouzrokuje nova ubojstva koja se nikada ne bi dogodila da osoba nije pročitala vijest. Svi se sjećamo društvenih eksperimenata gdje su ljudi lupali šerpama, polijevali se hladnom vodom ili se šišali jer su se solidarizirali s bolesnima od raka. Uvijek se radilo o psihološkim društvenim manipulacijama.
Zamislite sada kako je jedna igra kao što je Counter-Strike djeluje na mlada i još neizgrađene osobe. Jedno dijete se tome ne može oduprijeti, pogotovo ako mu politika i mediji omogućavaju pristup sličnom destruktivnom sadržaju.
Novo ubojstvo u Srbiji – dokaz zakona mimike
Završavamo članak o prvom ubojstvu, a već se dogodilo drugo, gdje je još jedna mlada osoba u Srbiji ubila osmero ljudi. Što zločinački mediji pišu za drugoj ubojicu: “Nije bio problematičan, uvijek je djelovao kao mirno i dobro dijete. Njegov otac je sad za Uskrs došao ovdje i kupio prase”, kaže jedan mještanin za Kurir. Otac mu navodno radi u Beogradu, na visokoj poziciji u vojsci.
Serijska ubojstva nisu slučajna i narod to mora znati. Informiraju ga i vode zločinci koji za ovaj zakon znaju. A vi dragi Logičari sada znate zašto portal Logično neće učestvovati u ovim ubojstvima prenoseći svakonednu crnu kroniku, prepunu emotivnih napada na populaciju.
Što činiti?
Maknite djecu od televizije i od mobilnog telefona, ako je to moguće. Učlanite ih u izviđače ili neku drugu udrugu koja će ih ispuniti i spojiti ih s prirodom. Učite ih solidarnošću i empatiji od malih nogu. Naučite ih da im je s drugima puno bolje, nego kada su sami. Vjerujete nam, uloženi trud će vam se višestruko vratiti, a vašu djecu učiniti sretnom.
Bez obzira koliko govorili da je škola najbitnija, to nije istina. Dijete odraslo na selu je psihički zdravije od današnje gradske djece. Samostalno i kreativno djece, koje je često provodilo vrijeme u prirodi, ima puno više uspjeha u školi, nego ono kojeg cijeli život tjeraju učiti.
