U osam nastupa za Atletico ove sezone, koliko ih je uspio skupiti u odsustvu inače nezamjenjivog, ponajboljeg vratara svijeta Jana Oblaka, Ivo Grbić ostavio je vrlo dobar dojam. Konačno, madridski klub s njime na vratima u tim susretima ima pet pobjeda, dva remija i tek jedan poraz, od Bayera u Leverkusenu, u skupini Lige prvaka.
“On je luksuzno rješenje Diega Simeonea”, laskala je 27-godišnjem Hrvatu i Marca prije nekoliko dana, donoseći iscrpan tekst o njegovoj važnoj vratarskoj i društvenoj ulozi unutar svlačionice “los colchonerosa”, ali i jasnoj prekretnici na kojoj se nalazi.
Grbiću je apsolutno jasno da nosi dres španjolskog velikana i da je ispred njega po hijerarhiji sasvim logično Oblak, no još mu je jasnije i sljedeće: s obzirom na to da ulazi u najzrelije vratarske godine, ovaj rođeni Splićanin mora početi braniti, i to u kontinuitetu, Ono što se činilo da će dobiti u Lilleu, ali je s vremenom nestalo, ovoga ljeta poprima najkompleksniji, ali i najrealniji mogući ishod: odlazak iz madridskog “zlatnog kaveza”. Budući da mu ugovor istječe u ljeto 2024. godine, “mercato” pred nama označit će ključnu prijelomnicu njegove inozemne karijere. I pitanje: gdje sada? Čisto za usporedbu, sličan karijerni put imao je i Yassine Bounou, koji je također mlad i perspektivan stigao na tadašnji Vicente Calderon, da bi nakon godina frižidera preko posudbe u Gironi došao do Seville, a putem nje i do priznanja da se radi o svjetskoj klasi, zaslužnoj za čudesni marokanski put do četvrtog mjesta na katarskom Mundijalu.
– Atletico je bio silno važan, tamo sam na treninzima naučio i spoznao što je to klub velikana, kako napredovati, biti bolji, shvatiti konačno i paradigmu timskog igrača, jer sam se suočio s klupom. Ali iz današnje perspektive to mi je iskustvo bilo dragocjeno – osvrnuo se jednom na svoju madridsku dionicu Bounou.
Otprilike slične impresije sa sobom će nositi i Grbić. Koji je, konačno, i Hajduk žrtvovao da bi naizgled korakom unatrag (Lokomotiva) napravio nekoliko ogromnih iskoraka koji su mu donijeli i pozivnice Diega Simeonea, ali i Zlatka Dalića. Hrvatska je, usto, velik motiv. One dvije uzastopne utakmice, kada se lomio odlazak u Katar, Grbiću su osvijestile prestiž, zadovoljstvo i želju da jednom opet “izazove” Livakovića…
Grbićev slučaj pozorno se prati u Hrvatskoj. Primarno iz stožera reprezentacije, gdje ga nije bilo u ožujskom otvaranju kvalifikacija za Euro, ali je i dalje pod prismotrom za FF Lige nacije, a još i više za rujanski nastavak trke prema njemačkom Euru 2024. S druge pak strane, Grbića u posljednje vrijeme hvata štucavica i zbog sve češćeg spominjanja u – Zagrebu. Točnije oko Maksimira. Mnogi vjeruju da je on najbolji izbor za Livakovićeva nasljednika ako Dinamov amblem ovoga ljeta zasluženo zaduži dres nekog europskog kluba. Grbić s Atleticom ima ugovor do ljeta 2024. I priča bi imala smisla, kada se ne bismo sudarili s neizbježnim, a to su – primanja.
– Ivo ima plaću koju si Dinamo ne može priuštiti, to je osnovni problem. A ujedno, za Grbića su zainteresirana tri španjolska kluba i jedan bundesligaš. Mislim da bi njegova karijera trebala ići u tom smjeru – reći će nam tijekom četvrtka neslužbeno ljudi bliski njegovu taboru, uz važan i jedini logičan naglasak: “Primarni će uvjet biti da u klubu u koji ode bude prvi vratar.”
– Taj momak je primjer skromnog, poniznog radnika punog poštovanja i žudnje za učenjem. Grbić je živi primjer da vam se, ako se držite one slavne fraze ‘rad, rad i samo rad‘, na kraju to vrati i isplati – rekao je o njemu i Simeone.
Samo, Grbiću se rad i strpljenje, očito, neće isplatiti u Atleticu. No, negdje drugdje bi trebali. Ako se i dvoumi, neka pita Bounoua…
Related articles
