Tjedni događaji u europskom nogometu čine primamljivim vjerovanje da smo na putu natrag u rane 1990-e, kada je talijanska igra vladala svijetom.
U finalu ovosezonske Lige prvaka borit će se AC Milan ili Inter Milano, Juventus je stigao do polufinala Europske lige, a Fiorentina je u polufinalu Europske konferencijske lige.
Za talijanski nogomet konačno se ponovno čuje.
Ponavljanje Serie A iz 1990. godine — kada je Milan osvojio Europski kup, Sampdoria Kup pobjednika kupova, a Juventus Kup UEFA — vanjska je oklada, ali ovosezonski uspjesi nisu loši za ligu koju mnogi smatraju biti nepopravljivo nepopravljiv.
Teškoća Serie A je u tome što se još uvijek sudi prema standardima iz 1980-ih i 1990-ih, kada je bogatstvo u ligi daleko nadmašivalo ono što je danas dostupno klubovima.
Milanski Inter osigurao je mjesto u polufinalu Lige prvaka nakon što je pobijedio Benficu
AC Milan izazvao je neugodnosti Tottenhamu i Napoliju na putu do ovogodišnjeg polufinala
Kada su se Inter i Milan susreli u polufinalu Lige prvaka 2003., dičili su se zvijezdama kao što su Paolo Maldini, Andriy Shevchenko, Fabio Cannavaro, Clarence Seedorf, Hernan Crespo, Andrea Pirlo i Javier Zanetti.
Od sadašnjih momčadi u to društvo spada samo vratar Milana Mike Maignan, no spomena zaslužuju i njegov suigrač Rafael Leao te Interov Lautaro Martinez.
Ipak, ako je Serie A nekada bila poznata po svojim zvijezdama, danas bi se trebala slaviti zbog svog treniranja i skautiranja, s Napolijem najboljim primjerom. Luciano Spalletti notorno je grub karakter, ali njegove momčadi igraju gledljiv nogomet više od dva desetljeća, a s Napolijem će uskoro osvojiti svoj prvi naslov u Serie A.
Dok su se sukobljavali pokušavajući potpisati ugovor s igračima od 50 milijuna funti i više, koliko je od Velike šestorke Premier lige uopće bilo svjesno gruzijskog krila Khvicha Kvaratskhelija ili južnokorejskog srednjeg braniča Kim Min-jaea?
Napoli je njih dvojicu kupio za manje od 30 milijuna funti zajedno i sada bi očekivao oko pet puta više da ih proda.
Milan ne oduševljava kao Napoli, ali menadžer Stefano Pioli pronašao je taktički plan koji je ograničio Tottenhamova Harryja Kanea i Napolijevog Victora Osimhena, dvojicu najboljih svjetskih centarfora, na jedan gol u tri utakmice između osmine finala Lige prvaka i četvrtfinala. A u Maignanu možda imaju i najboljeg vratara svijeta. Naknada za prijenos? Oko 12 milijuna funti iz Lillea.
S druge strane grada, šef Intera Simone Inzaghi je na posuđenom vremenu nakon iznimno razočaravajuće prvenstvene kampanje, ali mlađi brat bivšeg napadača Milana i Italije Filippo oživljava u kup natjecanjima, nakon što je osvojio šest na čelu s Laziom i Interom.
Napoli je ispao iz Lige prvaka unatoč impresivnoj domaćoj formi ove godine
Tiskovne konferencije Maxa Allegrija i Josea Mourinha mnogo su zabavnije od nogometa koji igraju, no ipak su Juventus i Roma trajni konkurenti — iako su Mourinhovi ljudi najkonzervativnija romska momčad koju sam vidio u zadnjih gotovo 20 godina. Francesco Totti ne može se baš zabavljati gledajući svoju staru stranu.
Nasuprot tome, Laziov šef Maurizio Sarri je superzvijezda. Njegov stil i osobnost možda se nisu prenijeli na engleski nogomet u Chelseaju, ali njegove trenerske kvalitete su neupitne, zbog čega je Lazio drugi u ligi s relativno skromnim sastavom.
Stoga je preporod talijanskog nogometa dobrodošao, ali ne bi bilo iznenađenje da se on ponovno smanji sljedeće sezone.
Većina stadiona diljem Italije nije taknuta od Italia ’90 i iako Inter i Milan na veliko govore o preseljenju u nove domove, teško je zamisliti da napuste San Siro u srednjoročnom razdoblju.
Žar navijača čak iu talijanskim klubovima srednje razine je zapanjujući, ali nedostaje im marketinška pamet da to maksimalno iskoriste.
Jose Mourinho održao je Romu učinkovitom dok nastavlja blistati na europskoj pozornici
AC Milan će se nadati da pobjeda nad liderom Serie A Napolijem može poboljšati njihov niz
Umjesto da pokušavaju zajedno raditi na povećanju globalne privlačnosti Serie A, šefovi klubova više su zainteresirani za postizanje jeftinih bodova jedni protiv drugih.
Mjesto talijanskog nogometa u svjetskom poretku predmet je rasprave, ali kada dođe do pucanja sami sebi u nogu, vani su sami.
Nije ni čudo da se reprezentacija opet muči kad klubovi nemaju toliko interesa za promoviranje domaćih talenata kao što to imaju njihovi engleski kolege.
U ovoj pozadini, treneri rade svoj impresivan posao. Ako se talijanski nogomet vraća, to je unatoč sustavu, a ne zbog njega. Učiniti oživljavanje potrajnim bio bi izvanredan napor.
Related articles
