Zoran Buila 2019. godine ubio je suprugu Anicu nožem. Zamotao ju je u deku, svezao i bacio u septičku jamu. Svima je govorio da je otišla s ljubavnikom. Pokazivao je SMS-ove koje je sam sebi slao s njezinog mobitela. Policiji je četiri mjeseca trebalo da otkrije što se zapravo dogodilo i da pronađe tijelo. Prvo je nepravomoćno dobio 34 godine zatvora za teško ubojstvo, ali Sud u Vukovaru je na traženje Vrhovnog suda preinačio teško ubojstvo u obično ubojstvo za što je maksimalna kazna 20 godina. Osudili su ga na 17 godina zatvora, a sad mu je sud povećao kaznu na 20 godina.
Visoki kazneni sud prihvatio je žalbu tužiteljstva, a 20 godina zatvora je maksimalna kazna za djelo za koje su teretili Buila.
Radi se o ponovljenom suđenju jer je Buila ranije bio osuđen na 34 godine zatvora, ali je tu presudu ukinuo Vrhovni sud. Prvotno je bio optužen za teško ubojstvo za što je zapriječena kazna do 40 godina zatvora, no nakon dokaznog postupka djelo je prekvalificirano u obično ubojstvo za što je zapriječena kazna do 20 godina.
Prema optužnici, Builu se teretilo da se u srpnju 2019. u obiteljskoj kući u Petrovcima prvo posvađao sa suprugom Anicom Builom (46). Svađa je prerasla u fizičko nasilje tijekom kojeg je Buila supruzi lovačkim nožem, čija je oštrica bila dugačka 14 centimetara, zadao više probojnih ubodnih rana. Ubo ju je u trbuh i pluća, a od zadobivenih ozljeda Anica Buila je preminula. Njezin suprug je tijelo zamotao u dvije deke oblijepljene selotejp trakom, a oko vrata joj je zavezao električni kabel za čiji kraj je zavezao komad betona te ju je bacio u septičku jamu u dvorištu obiteljske kuće. Njezino tijelo pronađeno je tri mjeseca kasnije i to nakon što je njezina majka krajem srpnja 2019. prijavila nestanak svoje kćeri. Tijekom ta tri mjeseca, Buila je tvrdio da ga je supruga napustila, pokazujući SMS-ove kao navodni dokaz toga.
U obrazloženju, Visoki kazneni sud navodi kako je smatrao da je Županijski sud u Vukovaru pogrešno dao odveć veliki značaj utvrđenim olakotnim okolnostima, kao što su neosuđivanost i bitno smanjena ubrojivost.
– Prvostupanjski sud podcijenio je postojeće otegotne okolnosti i s nedovoljno pažnje cijenio optuženikovo postupanje nakon ubojstva supruge – prikrivanje počinjenja kaznenog djela, osobito djeci i obitelji pokojne, bacanje mrtvog tijela svoje supruge u septičku jamu, prebacivanje krivnje na pokojnu suprugu uz tvrdnju da je zanemarivala njega i kućanske poslove pa ga “izazvala”, došla mu je “žuta minuta”, pa ju je zbog toga ubio – navodi se, između ostalog, u obrazloženju.
‘Smješkao nam se u lice, ubio mi je majku’
O slučaju ubojstva Anice Buila pisali smo i ranije, a razgovarali smo i s njenim sinom. Bilo je to brutalno ubojstvo čiji je epilog sablaznio cijeli vinkovački kraj. Naime, nakon svađe s Anicom Zoran ju je izbo lovačkim nožem, ostavio ju je da iskrvari, potom ju je zamotao u deke, svezao električnim kabelom, za koji je objesio kamen, te ubacio u septičku jamu u dvorištu njihove kuće. Zatim je, da bi prikrio ubojstvo, sinovima i svima govorio da je otišla s ljubavnikom pokazujući im SMS-ove koji su navodno bili od nje, a zapravo ih je on sam sebi slao s njenog mobitela. Četiri mjeseca trebalo je policiji da otkrije što se dogodilo s Anicom i gdje je skriveno njeno tijelo, a tko zna bi li se to i otkrilo da sin Ivan nije neprestano inzistirao na potrazi.
POGLEDAJTE VIDEO:
– Teretili su ga za teško ubojstvo. Vještak ga je vještačio pet mjeseci nakon ubojstva i rekao da je bio neubrojiv tog dana, što je smiješno. Sve je isplanirao i zapamtio do detalja. Na sudu je izjavio da se ne osjeća krivim – rekao nam je prošle godine Aničin sin Ivan Smolčić.
Ivan i njegov stariji brat Ante Aničina su djeca iz prvog braka, a druga dva sina dobila je u braku sa Zoranom, inače hrvatskim braniteljem. Za njega se udala nakon Domovinskog rata i živjeli su u Petrovcima.
– Imao sam četiri godine kad smo se preselili kod Zorana. On je prihvatio mene i brata, ali ne kao otac. Odgajao nas je u vojničkom režimu, tukao nas, bili smo u stalnom strahu. Mama ga nikad nije prijavljivala iako je trebala. Štitila je nas. Suprotstavljala se kad je mogla. Zaradila šamare. On je imao malu mirovinu, ali mami nije dao da ide raditi. Branio joj je sve. Bila je, kao i mi, stalno zatvorena u četiri zida. A on je bio divljak – prisjeća se Ivan.
Najčitaniji članci
Related articles
