Ivan Bulić Ićo dugogodišnji je lanternist na viškoj Stončici, a široj javnosti je poznat i kao umjetnik koji od naplavina što mu more donese u uvalu pored njegovog svjetionika, izrađuje ribe ili kako ih on voli zvati "Đuđe".
Nakupilo se u životu svjetioničarskog staža, gdje je tukao grubo more oko Blitvenice, ali i Palagruže, a zaustavivši se na Stončici, Đuđe radi već više od 25 godina. Toliko skoro ima i od njegove prve samostalne izložbe, a bilo ih je 15-ak.

Ova nova, u Bjelovaru, organizirana je na poziv njegova dobrog prijatelja, glumca Gorana Navojca.
– Goran je dao imena ribama po glumcima, mahom pokojnima, poput Ivice Vidoviće, Špira Guberine, Ane Karić, Vere Zima i Pređe Vušovića – kaže Ićo, koji s glumcima odavna već prijateljuje i dijeli dobro i zlo, pa je i ova suradnja jako logična.
"Sjećam se kad sam bio velika palma na Visu", moćna je rečenica velikog viškog pisca Senka Karuze, spominjući život ovog ponovno oživljenog komada drveta, u tijelu Ićinih riba.

Jurica Gašpar