Prema pobožnosti koju je tražio sam Krist, pozivajući nas da častimo njegove rane, uđimo, svaki dan Velikog tjedna, u ovo otajstvo ljubavi. Naime, promatrajući njegova ramena, njegovu glavu, njegov bok, njegova stopala, njegove ruke i njegovo izranjavano srce, shvaćamo koliko je Krist trpio za nas i koliko nas voli.
Related articles
Rana srca nije dio pobožnosti takozvanih “pet rana”. Ipak, može se lako zamisliti kako je Isusovo srce bilo ranjeno tijekom njegove muke. Izdan od Jude, omražen od svjetine koja više voli Barabu od njega, Petar ga se tri puta odriče, napušten od ljudi… Čini se da ni Bog nije zainteresiran za njegovu sudbinu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? ( Mk 15, 34 ) govori prije smrti. Međutim, iz tog probodenog srca izvire Duh Sveti, ta oživljavajuća sila koja omogućuje intimno zajedništvo s Bogom. Sam Isus je to objavio u hramu:
“Isus ustade i povika: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije, tko vjeruje u mene! Kao što kaže Pismo: iz njegova će srca poteći rijeke žive vode” (Iv 7, 37-38).
Zdravo koplje
“Jedan mu od vojnika kopljem probo bok” ( Iv 19, 34 ), kaže sveti Ivan. “Evanđelist ne kaže da je Longin ranio Isusa, nego da mu je ‘probo bok’”, bilježi nadbiskup Le Tourneau u Kristovim ranama (Artège).
„Otvorio je vrata koja su nam otvorila pristup Srcu Isusovu i omogućila da nam se priopće bogatstvo njegova Srca, posebno sakramenti Crkve, potrebni za ulazak u život.
“Božanska ljubav preobražava ljudsku zloću u bujicu spasonosnih milosti: Isus prima ovaj udarac koplja, vrlo blizu srca, kako bismo naučili ne odlutati od njegova Srca. Imamo dakle pristup ovom Srcu koje je toliko ljubilo svijet”.
Probod vojnika Longina dogodio se za dobrobit čovječanstva. „U onaj dan, već je prorekao Zaharija, bit će izvor koji će poteći za kuću Davidovu i za stanovnike Jeruzalema: on će ih oprati od njihova grijeha i njihove nečistoće“ (Zah 13,1 ).
Papa Benedikt XVI. istaknuo je da je “Crkva kroz stoljeća, slijedeći Zaharijinu riječ, usmjeravala svoj pogled na ovo probodeno Srce i u njemu prepoznavala izvor blagoslova koji je unaprijed naznačen u krvi i vodi”.
“Istina Srca Isusova”
Promatrati Isusovo srce znači mjeriti njegovu ljubav prema nama. Srce puno ljubavi, koje gori od ljubavi.
Sveti Charles de Foucauld, u Evanđelju prikazanom siromasima Sahare, lijepo je definirao što je Isusovo srce, pobožnost koja mu je bila posebno poznata:
To je Srce „savršeno, čisto kao svjetlo, nevinije od anđela, nije mu se približila nikakva nečistoća, u njemu svijetli božanska inteligencija: to je Srce Isusovo, Srce Boga koji je postao čovjekom. Bog nas voli, Bog nas je ljubio jučer, voli nas danas, ljubit će nas i sutra. Bog nas ljubi u svakom trenutku našeg zemaljskog života, a ljubit će nas i kroz vječnost ako ne odbacimo njegovu ljubav. On od nas traži ljubav za ljubav. Kaže nam: „Volim te, želim te voljeti vječno i darovati ti se vječno, želim biti voljen i posjedovan od tebe zauvijek. Voli me, slušaj me, slijedi me.” Bog nas ljubi… Bog traži od nas da ga ljubimo… Evo „istine“ o Srcu Isusovu objavljenom da prosvijetli i zapali srca ljudi“.
Vidi Isusa iznutra
Rana srca omogućuje pristup Isusovu srcu i u isto vrijeme razmatranje ljubavi koju on nosi prema svim ljudima. Uskrsli Krist, pozivajući Tomu, nevjernog apostola, da stavi prst u ranu na njegovu boku, ne poziva li nas da dosegnemo dubinu njegova srca?
U svakom slučaju, na to je pozvao papa Franjo tijekom Angelusa.18. ožujka 2018.: „Kako da gledam raspelo? Kao umjetničko djelo, vidjeti je li lijepo ili nije? Ili da pogledam unutra? Ulazim li u Isusove rane njegova srca? Gledanje Isusa na križu omogućuje nam da kroz njegove rane uđemo u Isusovo srce. Tada ćemo “naučiti veliku mudrost Kristova otajstva, veliku mudrost križa”, uvjerava Papa. „Uđi u njegove rane i promatraj ovu ljubav njegova srca prema tebi, prema tebi, prema meni, prema svima.
Ovo je put kojim ide nadbiskup Le Tourneau: „Nastavljam tonuti u Tvoje Srce. (…) I što na kraju vidim? Ovo svjetlo, snažno ali održivo, bolje ako je privlačno, ovo svjetlo koje napada sve i čini sve transparentnim.
Ona je tvoj Duh Sveti. On vlada u tebi. Kako se nisam toga sjetio? I ovaj sjaj, ova vatra koja raste na kraju prolaza kako napredujem, brzinom kojom više nisam gospodar i koju ne mogu cijeniti, to je vatra ljubavlju koja se širi tvoga Srca, ljubav koja, ovdje opet, nije nitko drugi nego vaš Duh. Pronaći te, napokon ti se pridružiti, znači sjediniti se s Duhom Svetim i, preko vas oboje, pridružiti se Vječnom Ocu. Vrhunac toga puta sastoji se u ostajanju u srcu Isusovu: Moj dolazak u Srce Kristovo! Ovdje želim napraviti svoj dom.
Molitva svete Gertrude Helftske na ranu Srca Isusova
Sveta Gertruda od Helfte, također zvana Gertruda Velika, bila je mistična redovnica iz 13. stoljeća, u Saskoj, koja je imala osobitu pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu.
O Isuse, sakrij me u ranu svoga preljubeznog Srca. Tebi, jedinstvena ljubavi srca moga, prinosim sebe na žrtvu, da živim samo za tebe. Oblikuj moje srce prema svome uzoru, da mogu hoditi po tvome dobru. Po rani svoga Srca, o moj preslatki Spasitelju, probodi moje srce žalcem svoje ljubavi, tako da više ne može sadržavati zemaljska dobra, nego da njime samo upravljaš.
