“Dezinformacija bi moglo biti i u režiji Moskve, Pentagona ili Kijeva. Vrlo je teško procijeniti što se događa. Informacije su u funkciji ratovanja, i većina medijskih platformi isto tako na neki način služi cjelokupnom procesu. Zajedno s ratnim operacijama, vode se i psihološke operacije i informacijske operacije. Manipulacija medijima je izrazito velika”, rekao je Ogorec gostujući u Novom danu na N1 televiziji.
Smatra da ako Ukrajinci sebi žele dobro, da bi trebala ostati nepoznanica pripreme za vojnu operaciju.
“To je teško sakriti, ali kad će se krenuti, to bi trebala ostati tajna i iznenađenje za protivnika. Isto tako i u kojim će se pravcima krenuti u ofenzivu. Vrijeme je vrlo bitno, Ruse bi trebali iznenaditi s početkom ofenzive. To je važno za prostor Ukrajine jer je taj dio u ovo vrijeme godine jako jako mekan i blatnjav. To je teren koji je manje više ravničarski, bez prirodnih prepreka. Idealan je za upotrebu teške vojne tehnike. Tamo bez tenkova i oklopnih borbenih sredstava ne možete puno napraviti”, rekao je Ogorec.
Naveo je da je minsko polje sastavni dio obrambenih napora i da su Rusi su imali dovoljno vremena da pripreme obrambene crte.
‘Vjerujem da su to napravili onako kako treba u skladu s ratnom taktikom. Ukrajinci u svakom slučaju neće imati lak posao. Rusi su jednom bili iznenađeni ofenzivom kod Harkiva, sad više nemaju pravo na iznenađenje i novu pogrešku’, istaknuo je.
Komentirao je Finskom pristupanje NATO savezu i smatra da je NATO više dobio s Finskom nego što je ona dobila s NATO-om.
“Ona je bila izraito dobro pripremljena, ovaj prijem je bio samo formalni ulazak. Rusko zveckanje nuklearnim oružjem je samo zato da po strani drži NATO savez i SAD. Ne vidim potrebe za slanjem oružja u Bjelorusiju jer imaju svoju eksklavu Kalinjingrad iz kojeg mogu gađati sve ciljeve u Europi. Premještanje u Bjelorusiju bi bila samo politička poruka. To bi bi bio uvod u katastrofu”, rekao je.
Ogorec kaže i da je Turska pokazala svoju neovisnost pomažući Ukrajini i ne osuduđujući Rusiju, ali potres u zemlji je destabilizirao njeno unutrašnje stanje i moralo se potražiti novog igrača.
“Sad se pokazuje da je Kina jedna od vodećih zemalja svijeta i na neki način potencijal koji bi mogao biti platforma za razvoj mirovnih pregovora. Upitno je reći što je prva, druga ili treća vojna sila. Prva je SAD, druga je Kina po potencijalu izdvajanja za vojsku i broju ljudi”, kazao je vojni analitičar.
