Naočale za mješovitu stvarnost, bespilotna podvodna vozila, 3D radari, radiofrekvencijski analizatori i 360 kamere – to nisu predmeti iz znanstveno-fantastičnog filma.
Oni su ono što postoji koristi se na granici EU.
Od migracijske krize 2015. godine, u kojoj je više od milijun ljudi tražilo azil u Europi, EU i njegovi partneri primijenili su sve snažnije, vrhunske tehnologije u pokušaju “upravljanja” migracijom.
Na granici: ‘Ekstremna snaga’
Najupečatljiviji primjeri nalaze se na rubovima Europe.
Gornjem popisu dodane su termovizijske kamere, naočale za noćno gledanje, posebni senzori za otkrivanje mobilnih telefona, uređaji za praćenje i nadzorni tornjevi, koji se koriste u graničnim zonama za zaustavljanje migranata bez dokumenata koji prelaze iz Turske ili s Balkana.
Ako su uhvaćeni, migranti su često izbačeni po kratkom postupku u nezakonitoj praksi poznatoj kao potiskivanje.
“Tehnologija čini granične zone sve opasnijim za ljude u pokretu,” Caterina Rodellianalitičar u organizaciji za digitalna prava Pristupite sada, rekao je Euronews. “To pogoršava nasilje koje je već prisutno, dajući graničarima iznimnu moć.”
Izvješće za prosinac od strane Mreža za praćenje nasilja na granici upozorio je na “neviđeni porast nasilja na granici EU-a, uključujući premlaćivanja, prisilno svlačenje i seksualno zlostavljanje migranata od strane državnih službenika.
Procjenjuju da je 16.000 ljudi pogođeno nezakonitim protjerivanjem.
Ali tehnologija nije ograničena na zemlju.
“Javnost ne zna što rade i cjelokupni sustav upravljanja granicama je neproziran”, rekao je Jacopo Anderlini, istraživač na Taktička tehnika. “Ali Mediteran je pod strogim nadzorom.”
Ukazao je na “veliko, veliko povećanje” broja dronova koji lete iznad mora Frontexagencija EU-a za graničnu i obalnu stražu.
Frontex tvrdi da su oni pomagali u spašavanju ljudi i hvatanju krijumčara, ali istraživanja sugeriraju da se zapravo koriste za tjeranje ljudi nazad, rekao je Anderlini za Euronews.
Istraga od strane Human Rights Watch i granična forenzika navodno je Frontex koristio dronove kako bi uočio brodove s migrantima i obavijestio libijsku obalnu stražu, koja ih je zatim presrela.
Najmanje 25.000 ljudi ima utopio se u Sredozemnom moru od 2014., kažu u Human Rights Watchu.
Prema Rodelliju, relativno bezakone međunarodne vode Sredozemlja poslužile su kao savršen laboratorij za ispitivanje i usavršavanje najsuvremenijih tehnologija.
“Ovo je kontekst u kojem vlada nekažnjivost”, rekla je za Euronews. “To je savršeno okruženje za testiranje. Vlasti mogu isprobati sustave na način koji neće izazvati reakciju jer nitko ne može tražiti naknadu.”
Imamo međunarodna ljudska prava, ali se ona u praksi ne provode kada su u pitanju izbjeglice ili osobe bez državljanstva.
Na ulicama: ‘Masovni nadzor’
Čak i duboko u EU-u, tehnologija pomaže vlastima u otkrivanju i uklanjanju migranata bez dokumenata dok obavljaju svoj svakodnevni život.
Prije nekoliko godina Grčka – prva linija migracijske krize – najavio planira opremiti oko 1000 policajaca uređajima sličnim pametnim telefonima koji mogu prepoznati lice i identifikaciju otisaka prstiju, posebno za hvatanje ilegalnih imigranata.
Grčka policija rekla je da će to pomoći u poboljšanju učinkovitosti i smanjenju gnjavaže za civile, iako su kritičari upozoravali na velike rizike za privatnost, pojačani nadzor i potencijalne zlouporabe.
Studije pokazuju sustavi za prepoznavanje lica često krivo identificiraju obojene osobe i mogu dovesti do pogrešnih uhićenja i osuda.
“Tehnologija gura sve više i više ljudi na margine”, rekao je Rodelli. “To znači da migranti bez dokumenata žive u stalnom strahu da će biti uhvaćeni iako uopće nisu nužno imali put da dobiju boravišnu dozvolu.”
Trenutno se takve tehnologije prvenstveno koriste protiv migranata. Međutim, analitičar se pribojavao da bi se oni na kraju mogli primijeniti na općenitijoj razini među širom populacijom.
“Postoji ogroman potencijal da se ti sustavi prenamijene i koriste protiv drugih kategorija ljudi”, rekao je Rodelli za Euronews.
“Vrlo je vjerojatno da će se termalne kamere i dronovi koji se koriste za otkrivanje ljudi na granicama koristiti u predgrađima gradova za otkrivanje prisutnosti beskućnika ili ljudi u siromaštvu koji su nepoželjni u javnim prostorima.”
Iza kulisa: ‘Automatska sumnja’
Ipak, nisu sve tehnologije vidljive.
Rodelli je ukazao na “inherentno problematičnu” kategoriju tehnologije, poput umjetne inteligencije, koja se koristi za automatiziranje donošenja odluka i procjene rizika unutar imigracijskih postupaka
Iako je na kraju “redizajniran”, Ujedinjeno Kraljevstvo je testiralo algoritam koji je automatski ocjenjivao zahtjeve za vizu prema kriterijima koje su aktivisti za prava prozvali “rasističkima”.
Jedna grupa za zagovaranje nazvala je “alat za strujanje”brzi ukrcaj za bijelce“, napominjući da su se prijave ljudi s Bliskog istoka i Afrike uvijek smatrale visokorizičnim.
Eksperimentalni sustavi za prepoznavanje dijalekata koriste se u Njemačkoj kako bi se odlučilo je li tražitelj azila tamo odakle kaže da je.
Osim problema s točnošću, Rodell je rekao da ovi alati “neizbježno” dovode do diskriminirajućih ishoda jer su dizajnirani na temelju pretpostavke o tome tko su ljudi i što rade.
“Ove vrste tehnologije jačaju – i legitimiziraju – automatiziranu sumnju protiv bilo koga tko nema europsko državljanstvo”, objasnila je.
Iza ovih novonastalih graničnih tehnologija nalazi se vrlo unosna industrija, preplavljena javnim novcem.
Anderlini kaže da ovaj rasprostranjeni “javno-privatni kompleks” uključuje tvrtke za proizvodnju oružja, sveučilišta i druge institucije, a većinom ga financiraju porezni obveznici EU-a.
Bez odgovarajućeg nadzora, iznio je ozbiljnu zabrinutost da bi korporacije mogle plasirati podatke koje su prikupile od migranata bez dokumenata, sugerirajući da bi ih mogli prodati kako bi zaradili.
“Kamo idu ovi podaci?” upitao. “Europska unija je obično stroga po pitanju ovih stvari. Ali teško je imati potpunu kontrolu nad onim što se događa.”
Svake godine EU potroši više od 1,5 milijardi eura na istraživanje i razvoj sigurnosne tehnologije, pri čemu je upravljanje granicama glavni prioritet, prema studija od strane King’s Collegea.
“To je veliki problem”, rekao je Rodelli. “EU ulaže mnogo novca u istraživačke projekte koji traže kako granice učiniti sekuritiziranijim i nasilnijim.”
“Europska unija već je ne samo sukrivac, nego i odgovorna za kršenja ljudskih prava koja se događaju na njezinim granicama već jako, jako dugo.”
‘Gledamo’
Uz tehnologiju koja neprestano gura u nepoznato, Rodelli je sugerirala da je potrebna bolja regulativa kako bi se osigurala sigurnost i odgovornost, iako je rekla da je “sustavna promjena” vitalna.
EU-ov Zakon o umjetnoj inteligenciji nastoji regulirati napredne tehnologije koje se razvijaju vrtoglavom brzinom.
Koalicija organizacija civilnog društva, uključujući Zaštiti, a ne nadziratikritizirali su ga jer nije uspio spriječiti nepopravljivu štetu u migraciji, potkopavajući ono što je, kako kažu, njegova “sama svrha: zaštita temeljnih prava svih”.
Krajem travnja zastupnici EU-a glasat će o Zakonu o umjetnoj inteligenciji, signalizirajući kako će regulirati njegovu upotrebu u kontekstu migracija.
“Ovim glasovanjem Europski parlament može pokazati hoće li temeljna prava usredotočiti na uredbu Zakona o umjetnoj inteligenciji ili ekonomske interese”, rekao je Rodelli. “Gledamo.”
Naravno, ima nekih problema sa samim dizajnom”, rekao je Anderlini. Ali širi problem nije povezan s tehnologijom per se.”
“Tako ga koristimo”, dodao je.
Frontex se obratio za komentar.
Related articles
