Samo u Italiji, 400 vojnih časnika je umrlo, a još 8000 je ozbiljno bolesno nakon što su bili izloženi granatama s osiromašenim uranom tijekom NATO bombardiranja Jugoslavije 1999. godine.
Ovo je dokazalo korelaciju između toksičnog materijala i porasta bolesti povezanih s rakom, ali to nije bilo lako.
Korištenje osiromašenog urana nije zabranjeno nikakvim međunarodnim sporazumima, a Italija nije jedina europska država u kojoj se vodi rasprava o upotrebi takvog oružja.
Iako su o tom pitanju provedene brojne studije, i dalje postoje kontroverze o učincima izloženosti osiromašenom uranu, a talijansko Ministarstvo obrane poriče bilo kakvu odgovornost.
Euronews je razgovarao s Angelom Tartagliom, talijanskim odvjetnikom koji je pobijedio državu u više od 300 pravnih slučajeva u dobivanju odštete za žrtve i njihove obitelji.
Slučaj gospodina Tartaglie podigao je svijest o problemu i izgradio pravni okvir oko rizika u korištenju takvog streljiva.
Odluka Ujedinjenog Kraljevstva da pošalje granate napravljene s osiromašenim uranom u Ukrajinu podigla je nekoliko obrva.
Korištenje sličnog streljiva tijekom NATO bombardiranja Jugoslavije 1999. predmet je nekoliko studija o zdravstvenim rizicima koje predstavlja otrovni materijal.
Tartaglia je proteklih 20 godina branio vojne dužnosnike koji su pretrpjeli posljedice izloženosti oružju s osiromašenim uranom, dokazujući vezu između uporabe osiromašenog urana i nekoliko bolesti.
Osvrćući se na najavu Ujedinjenog Kraljevstva da će poslati oružje Ukrajini, rekao je: “Oni koji govore takve stvari moraju razmisliti o rizicima i posljedicama svojih postupaka.
“Jasno je da se neke stvari mogu raditi tijekom rata, a druge se ne mogu raditi kao ova. Po uzoru na Italiju gdje je sada na snazi vojni zakon, isto bi se trebalo dogoditi i na europskoj razini”, rekao je.
Prikupljanje dovoljno dokaza za dobivanje odštete težak je zadatak u nedostatku čvrstih propisa, a talijansko Ministarstvo obrane poriče bilo kakvu odgovornost: „Takve razine izloženosti mogu biti osobito opasne, a bolesti koje su time uzrokovane obično traju dugo. Riječ je o lavini takvih slučajeva koja je tek krenula”.
Ova vrsta streljiva korištena je i na drugim ratištima poput Iraka i Afganistana. Bruxelles je opetovano donosio rezolucije kojima se poziva na zabranu oružja s osiromašenim uranom, ali nekoliko država članica EU-a protivi se takvim pozivima.
Prema Tartaglii, ako bi se osiromašeni uran koristio u Ukrajini, to bi izazvalo nepovratne posljedice: “Postoji mogućnost da se i ukrajinski i ruski vojni dužnosnici razbole, ali što je najvažnije, onečišćenje uzrokovano vojnim aktivnostima moglo bi uzrokovati nepopravljivu štetu okolišu, što znači da i civili bi bili u opasnosti”.
Slijedeći talijanski primjer, nekoliko je političara odlučno obnoviti pozive na potpunu zabranu – tražeći od EU-a da ponovno skrene pozornost na to pitanje.
Related articles
