Zajednički opat svih samostana Libanonskog područja izvjestio je patrijarha Maronitske Crkve, Eliasa Hoyeka o glasu svetosti i uslišanjima na grobu oca Charbela, mističnog pustinjaka.
Related articles
Zamolio je dozvolu da se otvori grob i njegovo tijelo prenese u novu grobnicu. Patrijarh je to odobrio.
U nazočnosti opata samostana i mnoštva vjernika otvorili su Charbelov grob. Mrtvo tijelo oca Charbela našli su potpuno ne-taknuto, kakvo je izgledalo na dan njegova prelaza u vječnost.
Njegvo redovničko odijelo je bilo uredno premda je kod ukopa lijes položen u grob pun vode. Svi prisutni kod iskapanja su jasno prepoznali tijelo pokojnog tijela oca Charbela. Narod je govorio: “Ovo je mrtvo tijelo Svetog Charbela.” Tijelo je bilo podignuto, položeno u drveni lijes i postavljeno u nišu samostanske kapele.
Uz pojavu neraspadljvosti mrtvog tijela oca Charbela bila je i još jedna popjava. Tijelo pokojnog Charbela je izlučivalo mješavinu crvene i bijele tekućine. U kapeli se jasno osjećao miris krvi. Redovnici su dva puta tjedno mijenjali odijelo i čistili tragove krvi, koja je posebno bila vidljiva na albi, ali se izlučivanje ponavljalo i dalje. Ta tekučina skuplja se na posebne vatice kojima se onda mažu bolesni i potrebni diljem svijeta. Ozdravljenja se događaju stalno i neprestano. Riječ je o mističnom svecu kojeg prate znakovi života i nakon njegove smrti. No, pored čudesa važno je vidjeti njegove poruke koje otkrivaju život silu našeg Boga.
Sveti Charbel, poruke:
“Postoji Bog i Njegovo kraljevstvo. Svaka je osoba pozvana sudjelovati u tome sjedinivši se u ljubavi s Bogom. Postoji samo jedan put koji vodi tamo, a to je Isus Krist, najistinitiji Bog, koji je stvorio najistinitijeg čovjeka. Ovaj put sazrijevanja do ljubavi težak je duhovni uspon.”
“Trebali bismo se voljeti nesebičnom, bezuvjetnom i neograničenom ljubavlju. Da bi sazrio do takve ljubavi, mora se stalno crpiti iz njezinog Izvora, a to je Isus Krist. Svatko može izvući iz ovog jedinog izvora bez iznimke – svakodnevnom, ustrajnom molitvom i sakramentima pokore i euharistije.”
“Samo Isus može osloboditi čovjeka od svih grijeha, problema i briga. On jako pati kad čovjek otkupljen Njegovom krvlju padne u grijeh. Bog želi da budemo slobodni i sretni. Međutim, ljudi sreću traže tamo gdje je nikada neće pronaći, to jest na zemlji, u materijalnim dobrima ili u drugim ljudima. Samo kroz sjedinjenje s Kristom u ljubavi možete pronaći potpunu sreću.”
“U trenutku smrti, grešnik će se najviše bojati svog neuspjeha da odgovori na beskrajnu Božju ljubav i oplakivat će je. Svaka osoba koja ne voli jer je grijesima u sebi uništila sposobnost ljubavi, nalazi se u stanju smrti duha, jer je dobrovoljno prekinula veze života i ljubavi koje su ga spojile s Bogom. Ljubav je jedino blago koje možete akumulirati u svom zemaljskom životu i koje će trajati vječno.”
“Svo materijalno bogatstvo, slava, moć, društveni položaj i razni uspjesi ostat će na ovom svijetu sa smrću. U vrijeme smrti računat će se samo ljubav. Tko god stane pred Boga bez ljubavi, morat će snositi sve posljedice svojih grešnih izbora i sebičnog ponašanja. Bit će to užasno iskustvo istinske smrti duha, gubitka čitavog života. Ljubav bi trebala vladati u vašim srcima, a poniznost u vašem umu. Oholost uvijek vodi do grijeha, a neopraštanje i mržnja uvijek dovode do vječnog prokletstva. Molite se i obratite.”
Molite se od srca i Bog će vas čuti. Otvorite vrata svojih srca Kristu, kako bi On tamo živio i dao vam mir. Upamtite: molite se srcem, iskreno i s pouzdanjem, ne samo usnama. Zvuk žabljeg graktanja doći će do Boga brže od praznih riječi koje ne izviru iz ljudskog srca. U molitvi slušajte Božji glas. Nažalost, malo je onih koji slušaju i razumiju, a još je manje onih koji slušaju, razumiju i provode. Stoga slušajte što vam Bog neprestano i na razne načine govori, nastojeći do kraja razumjeti i ispuniti Njegovu svetu volju.
Svaka je osoba poput svjetiljke Božje. Njegov je posao osvijetliti tamu u svijetu. Bog je stvorio svaku svjetiljku s čistim i prozirnim staklom kako bi svjetlost mogla prodrijeti i osvijetliti tamu svijeta. Međutim, ljudi zaboravljaju na svjetlo i brinu se samo o staklu. Oni je boje i ukrašavaju dok ne postane toliko tamna da ne dopušta prodiranje svjetlosti. Zato u svijetu ima toliko mraka. Staklo vaših svjetiljki trebalo bi ponovno postati prozirno, tako da vaše svjetlo zasja u svijetu. Stoga se nakon svakog pada mora odmah otići na ispovijed, kako bi uvijek ostao u stanju milosti.
