Ivica Kovač iz Sydneya voditelj je ureda za brak i obitelj u nadbiskupiji Sydney te je jedna od čelnih osoba novog katoličkog buđenja u Australiji predvođenoj snažnom i aktivnom tamošnjom hrvatskom muškom zajednicom kojoj je jedna od najpoznatijih aktivnosti molitva krunice na koljenima koja je početa prije godinu dana pred katedralom u Sydneyu te se širi diljem Australije.
Related articles
Ivica Kovač rođen je 1977. godine u Sydneyu, a oboje roditelja su mu rodom od Livna u Bosni i Hercegovini. Otac mu je došao 1969. godine brodom, a mama avionom 1973. godine u Australiju. Ivica ima i tri godine stariju sestru. U braku sa suprugom Marijom ima sedmero djece – Goran, Toma, Lucija, Pave, Josipa, Ante i Katarina i troje na nebu. Dvadeset godina radio je kao menadžer u kompaniji koja se bavi iznajmljivanjem strojeva i alata.
S gospodinom Kovačem razgovarao je novinar Petar Mamić nakon pete godišnje muške konferencije Hrvata katolika Australije,.
Od ‘ne mogu imati djece’ do deset djece s Gospodinom
„Sv Josip je „kriv“ za sve i za moj moj prijelaz iz prošlog u sadašnji način života govori nam uz osmijeh Ivica Kovač te nastavlja – sve je zapravo počelo nakon dvije, tri godine braka jer nismo mogli imati djece a doktori su nam rekli da nećemo moći imati djecu prirodnim putem. Nevolja je često jedini put da čovjeka prizove pravoj vjeri, te je tako bilo i u mom slučaju, iako sam odrastao u tradicionalnoj vjerničkoj obitelji.
Sjećam se kako sam vapio Gospodinu – daj mi djecu i ja ću za tebe sve učiniti. Jasno da sam brzo zaboravio na to što sam govorio i vapio, no on me je uskoro počeo na to podsjećati.
Supruga i ja smo saznali za jednog svećenika ovdje u Australiji koji je molio u jezicima upravo za takve bračne parove i slučajeve kao što je bio naš. On nas je primio, molio nad nama, i rekao supruzi začeti ćeš u drugom mjesecu ove godine, i tako je i bilo. Goran prvo naše dijete rodio se kako je rečeno devet mjeseci kasnije te 2005. godine. Nakon njega smo izgubili troje djece u spontanim pobačajima, no nakon njih smo dobili još šestero. Dakle sve zajedno – desetero djece. To me je dakle vratilo vratilo pravoj vjeri i aktivnom životu u Katoličkoj crkvi u Sydneyu – živi Bog na djelu u mom životu i životu moje obitelji. Puno je toga što bih mogao još reći o svom bračnom životu, i kako je Bog djelovao u njemu, no evo samo nekih detalja.
Godine 2008 Svjetski dan mladih katolika održavao se u Sydneyu a okupio je mlade katolike iz cijelog svijeta te sam i sam htio nekako pomoći. Tom smo prilikom ugostili u svoju obitelj tri djevojke iz Međugorja i još danas sam s njima u kontaktu i to je bio veliki blagoslov za mene i moju obitelj.
Godinu za godinom, molio sam, učio, i tako smo supruga i ja došli do „Teologije tijela“ velikog pape Ivane Pavla II. To mi je otvorilo sasvim novi svijet.
Prvi put sam čuo a i shvatio da ljubav nije osjećaj nego su djela i znam da sam se pitao – pa zašto mi to nitko nije rekao prije. Imao sam također skoro trideset godina a nikada do tada nisam molio krunicu, te mi je sada ponekad i smiješno kada me u našoj nadbiskupiji zovu i svi poznaju kao Rosary Guy (čovjek krunice) – što sam u međuvremenu i postao kroz sve ove godine
Događaj koji je među ostalim također presudno uticao na mene bio je kada je jedan moj prijatelj tjedan dana prije svog vjenčanja u šetnji umro. Poslije su na obdukciji pronašli da je imao srčanu manu, no taj događaj me je šokirao te sam od tog dana ne znam kako i zašto počeo moliti krunicu.
Angažirao sam se u zajednici, uključio sam se u izvođenje kateheza za djecu, za mlade, zatim sam počeo raditi u pastoralu bračnih parova. Često sam se pitao zašto sam ja u svemu tome i kako sam se našao toliko angažiran, no uvijek mi je podsjetnik bilo moje obećanje Bogu i moj vapaj da mi da djecu, a ja ću za njega „učiniti sve“.
Jedan dan u prvom mjesecu 2020. godine odlučio sam napustiti dotadašnji posao menadžera u kompaniji, upisao sam teologiju, namjeravao sam s suprugom i obitelji otići na hodočašće u Hrvatsku, a onda je nakon mjesec, dva došao korona virus i zaključao cijeli svijet.
No taj lockdown i „zaključavanje“ svijeta a posebno Australije bio je u neku ruku najveći blagoslov za moju obitelj.”, svjedoči Ivica za domovina.info, gdje možete pročitati cijelo svjedočanstvo.
