U velikoj paleti veličina, oblika, namjena naših tradicijskih plovila, između brodova, barki i kaića ima jedana mala koja je po mom mišljenju zaslužila posebnu pažnju. Ona nije ništa od navedenih ali je sažetak svega. Ona je jednostavno LAĐA.
Naziv se koristi dosta često i podrazumijeva i neka plovila koja nisu tema ovog teksta. To se odnosi na neretvansku lađu, ladvu, rapsku lađu, ninsku lađu, batanu, koje su zasebni tipovi plovila. U nekim krajevima tako su nazivali brod od 7 do 9 m.
Lađa, koju želim opisati vrlo je jednostavne konstrukcije pa se gradila i u mjestima gdje nije bilo škvera. Mogli su je izgraditi malo vještiji ribari i domaći maranguni (stolari). Uglavnom je rađena u veličinama od 2,5 pa do 4 m. Karakteristične su ravne plohe sa varijacijama od potpuno okomitih da blago skošenih linija. Najjednostavnij tip je imao kolunbu (kobilicu) sa okomito postavljenom aštom (statvom) i također okomitim krmenim zrcalom pravokutnog oblika (krma na kvadar).
Na kolunbu položene su sa svake strane ravne debele daske ovalno izrezane na vanjskom rubu. Time je određena i zakrivljenost bokova. Po toj oblini zabijene su dvije ili tri daske (madiri) za oplatu. Rebra (korbe) su postavljana iznutra od tri dijela sa mogućim koljenima na spojevima.
Kanap ili međurebreni razmak bio je veći od uobičajenog i iznosio je oko 30 cm. Dodane su dvije klupice (banak) na krmi i u prednjoj trećini. S unutarnje strane na vrhu rebara zabijena je daska (centulin) kojom su povezana sva rebra sa aštom i krmom. Obično nije imala razmu a sa po dva izdanka držala je poprečnu gredu, jaram koji je na krajevima imao palce (štropove) na koje su se ovjesila vesla. Vesla su parići.
Na podnim rebrenicama (lokoće) ležali su pajoli. Mogla je u provenom dijelu imati i vrlo malu palubicu. Uz dva anela za privez i sidro to je bilo sve. Boja je bila crna jer se premazivalo blakom. Uz jednostavnost gradnje odlika je bila i vrlo plitki gaz. Koristila se uglavnom za obići vrše ili neku manju mrežu, ponegdje za kunjke ili tunju.
Taj osnovni oblik imao je i varijacije. Skošenjem rebara prema van presjek je od kutijastog – pravokutnog postao koritast, trapezni. Iznad centuline postavljena je razma a na prednjem banku mogla je dobiti provrt za jarbol. Veslalo se i dalje preko jarma na pariće a jedro je moglo biti oglavno.
Daljnja transformacija se odrazila na dno. Ono postaje koso a na provenom dijelu dobiva palubu. Takav oblik nazivamo Betinska lađa ili batel (ima identičnih i u Boki). Nova forma poboljšava plovnost ali s time lađa postaje mali kaić vrlo blizu oblika pasare.
Danas kada se sve češće želi govoriti o pomorskoj baštini i tradicijskoj brodogradnji i u tom smislu se organiziraju razne radionice, forma lađe je idealna za izradu kompleta za sastavljanje kojega djeca uzrasta 4. do 8. razreda uz malu pomoć mentora mogu sklopiti u lijepu maketu.
Koliko pratim takva događanja u velikom broju slučjeva može se zaključiti da su radionice same sebi svrha a da su djeca zakinuta za pravi doživljaj gradnje makete. Da ne ostane samo na pustim pričama u prilozima ovom članku može se vidjeti kako pripremiti lađu za sastavljanje. Treba uvijek imati na umu da djeca zaslužuju najbolje učitelje.
Nenad Bojmić
PROČITAJTE JOŠ:
TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 19: Lošinjska regatna pasara ili Kako se baštini posreći kada dođe u prave ruke
Priča o lošinjskoj regatnoj pasari vodi nas u sad već davno 19. stoljeće kada je drvena brodogradnja bila u punom zamahu. Koncem stoljeća u Lošinju je radilo sedam brodogradilišta. Pored svih obaveza prema naručiocima i poslu ostalo je i dovoljno volje i vremena za međusobno dokazivanje brodogradite…
Hrvatsko pomorsko nazivlje 2
Vjerojatno je dosta redovitih čitatelja portala Morski HR primijetilo da ja povremeno objavljujem nacrte naših tradicijskih drvenih brodova i pišem tekstove vezano uz brodomaketarstvo. Nacrte nastojim formirati na način anatomije broda, pa kao u pravoj anatomiji tako i u brodskoj svaki djelić ima sv…
Related articles
