Favorit Prve nogometne lige polako, ali sigurno korača prema elitnom razredu domaćeg nogometa. Uoči sezone ostao je iskusni kostur momčadi Rudeša, koji je dva puta kao doprvak “ispraćao”, prvo Hrvatski dragovoljac, pa i Varaždin u HNL. Ove godine bi se trebalo desiti malo čudo da Zagrepčani opet ostanu bez promocije. Jedan od junaka najuspješnije od posljednje tri sezone, neočekivano je novi igrač, k tome i stranac, Portugalac Miguel Campos.
Ovaj 26-godišnji branič došao na kraju prošle sezone gotovo slučajno, te mu se jedan najobičniji posjet prijatelju pretvorio u možda karijernu prekretnicu, a sigurno u najbolju sezonu karijere do sada.
– Mogu reći kako je to bila sreća, ili sudbina možda. Tu je prije mene došao igrati moj najbolji prijatelj, Joao Araujo. Došao sam prvo tu njemu u posjet i tako upoznao njegova agenta, Nikolu Badovinca. Vidio je moja snimke i svidjelo mu se kako to izgleda. Rudeš mi je predložio da tu ostanem da treninzima. Prošao sam tu probu i oni su bili zadovoljni, te mi ponudili da ostanem. To je bilo najbolje za moju karijeru – započeo je Campos.
Kao i na svakom početku, nije mu bilo lako. Stranac u novom gradu, potpuno drugačiji jezik. Više od svega, došao je u veliku konkurenciju na svojoj poziciji. Ipak, kako se kaže “strpljen, spašen”…
– Na početku mi je bilo teško zbog jezika i nisam poznavao puno ljudi. Međutim, Hrvati su pristupačni ljudi i polako sam se kroz pozitivnu energiju oko sebe lakše prilagodio. Puno mi je pomoglo i to što je Joao tu. Jedino što nije išlo brzo je jezik, ali ga učim polako od doma, “online”. Sve ostalo ide sjajno, volim Zagreb.
Počeo je s nešto manjom minutažom, ali neke stvari su se poklopile i svoju priliku je dočekao.
– Na početku sam naravno morao biti strpljiv. Trener je složio momčad po svojim potrebama i oni su počeli pripreme i napravili kadar tri tjedna prije moga dolaska. Mato Neretljak, tadašnji glavni trener Rudeša, rekao mi je kako mi vjeruje i da mu se sviđam kao igrač, samo da pričekam svoju priliku. Imao sam sreće. Nažalost, Ćosić se ozlijedio, a ja sam dobio šansu. Poklopilo se, počeo sam igrati češće, a i forma momčadi je počela rasti. Veliku je stvar tu odigrala i zdrava konkurencija na treningu. Sjajnim natjecateljskim duhom svakodnevno jedan drugoga guramo prema naprijed. Svatko od tih momaka kada dobije priliku pokaže da ima pravo biti na travnjaku.
Put do jednoga od vođi zagrebačke momčadi nikako nije bio ni tipičan, niti “popločen ružama”. Išao je okolnim putem. Preko sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama i nižih portugalskih liga. Kao što je dojam stečen gledajući ga na terenu, takav je i izvan istoga. Maksimalno korektan, ali fizički se čini superioran. Uz to sve, iskreno priča i o uspjesima, ali i svojim greškama.
– Uvijek pokušavam doći do najviše razine. Znam puno igrača koji igraju vrhunski nogomet po nižim ligama, ali jednostavno ne dobiju priliku. Sada mi se “otvorilo”, puno me ljudi sada vidi kako igram. Zahvalan sam na tome. Počeo sam karijeru dobro, ali onda sam otišao na sveučilište i izgubio nešto vremena. Ali u redu, sve je to jedna velika škola.
U Rudešu ne kriju kako već ima ponuda za stasitog braniča. Ipak, on je koncentriran na aktualnosti.
– Ja sam koncentriran još uvijek na aktualnu sezonu, da je što bolje moguće završimo. Onda dalje, što bude bude. Ako Rudeš želi da ostanem, ja ne bih imao ništa protiv. Sviđa mi se, ovdje sam dobio priliku i smatram Rudeš drugim domom.
Koliko je znao u Prvoj nogometnoj ligi i hrvatskom nogometu općenito prije dolaska, te što misli o Prvoj ligi?
– Znao sam nešto, ali najviše preko igrica kao što su FIFA i slično. Čuo sam za Dinamo, naravno, koji igra europska natjecanja i Hajduk, te Rijeku. Veliki uspjeh bi bio da smo prošli još Slaven Belupo u Kupu. Bilo bi odlično da smo prošli, igrali bismo protiv Hajduka. Jako je kompetitivna liga. Doma imamo jako dobre rezultate, ali svaka momčad je na svome terenu favorit. Jako su zahtjevna gostovanja. Svatko svakoga može pobijediti. Dobra liga za afirmaciju mladih igrača i pripremu za elitni nogometni razred – zaključio je Campos.