Turska odbrojava sitno do izbora 14. svibnja. Stanje gospodarstva najvažnije je pojedinačno pitanje za birače.
Ali migrantska kriza također se smatra kritičnim pitanjem ne samo za tursku javnost, već i za političke stranke koje se bore za vlast.
Posljednje desetljeće svjedočimo valu migracija ljudi koji bježe od rata u Siriji. Mnogi su prošli kroz Tursku i stigli u Europu, ali Turska je bila prva točka ulaska u sigurnost za milijune.
Međutim, ankete pokazuju da s povećanjem broja stranaca raste i raspoloženje protiv migranata.
To je značilo da su imigracijska pitanja vruća predizborna tema, a mogla bi imati implikacije i na EU.
Opozicija ‘Nacionalni savez‘ blok se nada dobiti glasove obećanjem da će poslati dva milijuna Sirijaca natrag u njihovu domovinu u roku od dvije godine. Prema službenim brojkama, Turska ugošćuje 3.447.837 sirijskih izbjeglica registriranih pod privremenom zaštitom od ožujka 2023.
U međuvremenu, predsjednik Recep Tayyip Erdogan, suočen s oštrim kritikama svojih pristaša zbog svoje migracijske politike, pokušao je jednom nogom ostati u svakom taboru.
Prošle je godine ponovio da njegova vlada radi na shemi povratka kako bi se milijun Sirijaca dobrovoljno poslalo natrag u njihovu domovinu. Nekoliko dana kasnije rekao je i “nikada ih nećemo protjerati s ove zemlje. Naša su vrata širom otvorena. I dalje ćemo ih ugostiti, a ne baciti u krilo ubojicama”.
Erdogan je pet mjeseci prije izbora objavio da se više od pola milijuna Sirijaca vratilo u sjevernu Siriju i dodao da se “dobrovoljni povratak Sirijaca svojim domovima ubrzava”.
Alternativa sporazumu EU-Turska
Migranti su također postali sredstvo pregovaranja između Ankare i Europske unije.
Godine 2016. obje su strane postigle dogovor o ponovnom prihvatu osoba koje borave bez odobrenja, poznatiji kao Sporazum o izbjeglicama između EU i Turske. Cilj je bio zaustaviti priljev izbjeglica i migranata u EU vraćanjem u Tursku svakoga tko pokuša neregularno ući u Grčku.
Zauzvrat, EU je obećao financirati 6 milijardi eura za pomoć Turskoj u smještaju Sirijaca, kao i ponuditi liberalizaciju viznog režima za turske državljane. Dogovor je značio da će za svakog Sirijca koji bude vraćen u Tursku s grčkih otoka, još jedan Sirijac biti preseljen u EU.
Za profesora dr. Kemala Kirişcija, nerezidentnog višeg suradnika i direktora Turskog projekta na Institutu Brookings, dogovor je bio “potpuno uspješan” za Europsku uniju, međutim mogućnost sličnog sporazuma vrlo je malo vjerojatna.
Statistika turskih vlasti pokazuje da je oko 37.000 Sirijaca preseljeno u zapadne zemlje po principu jedan za jednog.
Prema riječima Kirişcija, slijedi njihovo uključivanje u planove za obnovu područja katastrofe Veljački razorni potrespuno je izvediviji i realniji od bilo kojeg drugog rješenja.
Kirişci ističe da već postoji plan Ujedinjenih naroda na stolu koji se usredotočuje na “EU i druge zapadne partnere koji daju trgovinske koncesije Turskoj, omogućujući privatnim tvrtkama da prošire svoj izvoz i zauzvrat stvore formalno i održivo zapošljavanje i za sirijske izbjeglice i mještani”.
U njegovom članak Kirişci o prijedlogu piše: “To bi smanjilo ovisnost sirijskih izbjeglica o humanitarnoj pomoći, pomoglo u ublažavanju ogorčenosti javnosti i umanjilo izglede za sekundarna kretanja”.
Govoreći za Euronews, dr. Kirişci kaže da bi EU bila mnogo spremnija za ovu ideju i da postoji velika potpora prijedlogu od strane zabrinutih organizacija.
“Sve do prošle godine, sirijske izbjeglice su se sve više osjećale integriranima u tursko društvo, ali situacija se promijenila zbog ogorčenosti javnosti koja se pojavila tijekom prošle godine. S tom ogorčenošću počinjete vidjeti izbjeglice kako sumnjaju u svoju prisutnost i prihvaćanje u Turskoj. I njihovo razmatranje da se okrenu trećoj destinaciji raste”, dodaje Kirişci.
Izvješće iz 2021. pokazuje da se većina Sirijaca, koji su prije pet godina željeli ostati u Turskoj, sada želi preseliti u drugu zemlju.
U 2017. samo oko 32% Sirijaca željelo se nastaniti u trećoj zemlji, do 2021. taj je broj porastao na 64,2%.
Kirişci ističe i da migranti vjerojatno neće biti glavni prioritet nove vlade nakon izbora jer će se tko god bude na vlasti suočiti s gorućim problemima poput gospodarstva.
“Rješavanje pitanja imigracije postalo je ključni element u odnosima EU-a i Turske”
Dr. Sibel Karadag sa Sveučilišta Kadir Has, stručnjakinja za migracije i granice, kaže da je politika povratka već uspostavljena na međunarodnoj razini.
“Deportacije i povratci su vruća tema već duže vrijeme. Zapadne zemlje deportiraju migrante u svoje susjedne zemlje, a susjedi ih šalju u zemlje porijekla”.
“Na putu prema izborima, Turska povećava razinu povratka i deportacija kao što smo ranije svjedočili tijekom općinskih izbora 2019. godine. Od siječnja 2022. na kocki je još jedna epizoda koja se službeno naziva politikom razvodnjavanja i čišćenja.
“Prema ovoj politici, Sirijci se šalju natrag u područja pod turskom kontrolom u sjevernoj Siriji pod nazivom dobrovoljni povratak, a ostali ilegalni migranti deportiraju se čarter letovima”, objašnjava ona.
Karadag smatra da će se takva praksa nastaviti bez obzira na izborni rezultat.
Oporbeni blok je u predizbornoj kampanji zacrtao rješenje u četiri koraka na migrantsku krizu u Turskoj.
“Prije svega, mi ćemo sklopiti mir sa svim našim susjedima”, kažu kao svoj prioritet broj jedan: “Sjest ćemo sa sirijskom vladom da razgovaramo i pronađemo mirno rješenje”.
S druge strane, aktualna vlada tek treba objaviti svoj izborni manifest, međutim, Erdoganova želja da pregovara sa sirijskim čelnikom Basharom al-Assadom i njegovi napori oko plana preseljenja najmanje jednog milijuna Sirijaca u sjevernu Siriju smatraju se dijelom njegove izborne kampanje.
Za oba stručnjaka, rukovanje sa sirijskim predsjednikom nije mogućnost na horizontu dok Turska održava svoju vojnu prisutnost u sjevernoj Siriji, barem ne u bliskoj budućnosti.
Prema Karadagu, upravljanje migracijama i granicama postalo je ključni element u odnosima EU-a i Turske. “EU je namjeravala eksternalizirati ovo pitanje Turskoj kao dio svog šireg globalnog pristupa kontroli migracije, a Turska je iskoristila svoju ulogu ‘čuvara’ pretvarajući je u alat za višestruko pregovaranje”, tvrdi ona.
Ona dodaje: “Ponekad je vlada imala za cilj cjenkati se s prijetnjom otvaranja granica koja se konačno ostvarila tijekom događaja na Pazarkulama 2020.; u drugim slučajevima je tražila dodatnu financijsku potporu ili prešutnu političku toleranciju za režim”.
Krajem 2019. Erdogan je zaprijetio da će otvoriti europske granice kako bi dopustio migrantima da napuste zemlju ako se ne pruži veća međunarodna potpora i kao odgovor na kritike zbog turske vojne intervencije u sjevernoj Siriji.
Nakon njegove najave, tisuće migranata i izbjeglica, uglavnom iz Somalije i Afganistana, hrle do Turski granični prijelaz Pazarkule s Grčkom. Sukobi su prestali jer su se očajne skupine suočile sa žestokim otporom grčke policije.
Za Karadag, u slučaju provedbe planova masovnog povratka, mogli bismo ponovno vidjeti slične scene, jer ona tvrdi da je tursko-grčka granica puno smrtonosnija od 2015. dokazani push back od grčkih snaga.
“Europska unija nastavit će podržavati svaku vrstu izvanzakonskih radnji kako bi spriječila migrante da dođu do njezina praga”, kaže ona.
“Prvi zadatak trebao bi biti izgradnja kritične i snažne diplomacije s načelima temeljenim na pravima protiv migracijske i granične politike EU-a”, kaže Karadag.
„Nova vlada trebala bi voditi politiku koja u prvi plan stavlja ljudsko dostojanstvo.
Related articles
