Mišljenja izražena u ovom članku su mišljenja autora i ni na koji način ne predstavljaju urednički stav Euronewsa.
Tijekom posljednjih godina, moj rodni grad Tbilisi doživio je možda više od svog poštenog udjela masovnih političkih prosvjeda — neki mirni, neki manje.
Mnogi od njih su na neki način dotaknuti velikim geopolitičkim pitanjem s kojim mi u Gruziji živimo svaki dan.
Kakav je naš odnos, kao mala država koja teži demokraciji od samo do 4 milijuna ljudi na južnom Kavkazu, s mnogo većom i sve više autokratskom Ruskom Federacijom koja leži na našoj sjevernoj granici?
Tijekom tri dana i dvije noći deseci tisuća Gruzijaca ponovno su izašli na ulice kako bi dali odgovor na to pitanje prije samo nekoliko tjedana.
I sam sam se iznenadio koliko ih je bilo mladih; mahali su zastavama EU ispred vodenih topova usred oblaka suzavca, prkoseći prijetnji uhićenja od strane interventne policije s palicama.
Bili su ljuti zbog mjera koje je uvela vladajuća Georgia Dream koje su – za prosvjednike – bile jasan znak približavanja Rusiji i udaljavanja od izgradnje bližih veza s Europskom unijom.
Vidjeli smo ovu neliberalnu igrokaz drugdje — i nije dobra
Prosvjednici su zahtijevali da vlada odustane od predloženog novog zakona za reguliranje međunarodnog financiranja lokalnih nevladinih udruga — posljednja faza u vladinoj kampanji protiv nevladinih udruga i protiv kritika u medijima koja je počela jačati početkom godine.
Za nekoga poput mene, koji je više od dva desetljeća radio s neovisnim skupinama civilnog društva u Gruziji, nacrt zakona o NVO-ima imao je očite i zlokobne paralele.
To odražava slična ograničenja koja je u Rusiji uveo njezin predsjednik Vladimir Putin 2012., na početku kampanje koja je eliminirala kritične skupine poput Memoriala, pokreta za ljudska prava pokrenutog u Sovjetskom Savezu 1989.
I ranije smo vidjeli tu igrokaz u Mađarskoj, gdje je Viktor Orban demonizirao lokalne skupine za ljudska prava zbog prihvaćanja stranih sredstava dok je također proširio vladinu kontrolu nad medijima.
U Gruziji se sličan napad na kritičke glasove ubrzao od ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu prošle godine, što je dramatično pojačalo političke napetosti u zemlji koja je i sama bila napadnuta od strane Rusije 2008.
Vlada se isprva suzdržala od izravnog optuživanja Rusije za agresiju dok je početkom ožujka prošle godine ubrzano tražila status kandidata za članstvo u EU, zajedno s Ukrajinom i Moldavijom.
No od tada se vladajuća stranka — koju podupire oligarh milijarder koji se obogatio u Rusiji — stalno otvoreno distancira od Kijeva, cijelo vrijeme kritizirajući predsjednika Volodimira Zelenskog.
Vraćam se po vodene topove i suzavac, uvijek iznova
Ova rastuća napetost postavila je scenu za veliki izljev javnog bijesa koji je izbio nakon što su zastupnici vladajuće stranke odobrili prvo čitanje prijedloga zakona o financiranju nevladinih organizacija u parlamentu 7. ožujka.
Gruzijske nevladine organizacije i neovisni mediji uložili su zajednički napor da javnosti objasne svoje protivljenje nacrtu zakona čim je usvojen.
Bilo je jasno da su prosvjedi u konačnici bili više potaknuti strahovima za nade Gruzije u EU, a ne zabrinutošću za načela registracije nevladinih organizacija, s prosvjednicima, od kojih su neki mahali ukrajinskim zastavama, skandirajući “nema ruskog zakona u Gruziji”.
Nisam mogao ni zamisliti izvanrednu razinu podrške mladih gruzijskih Gen-Z-ova, koji su se uvijek iznova vraćali prosvjedovati pred vodenim topovima i suzavcem.
Vjerujem da je njihovo sudjelovanje konačno odlučilo o sudbini prijedloga zakona za koji je Vlada 9. ožujka objavila da ga povlači.
Ali što sada?
Čini se da je vlada barem privremeno bačena u rasulo; Dana 12. ožujka, premijer Irakli Garibashvili dao je zbunjujući televizijski intervju u kojem je napao Zelenskyja zbog komentara koji su simpatični prema prosvjedima.
Garibashvili je također optužio majku zatvorenog bivšeg predsjednika Mikheila Saakashvilija da koristi studentsku skupinu za “ispiranje mozga” mladima koji su sudjelovali u prosvjedima.
U međuvremenu, grupe civilnog društva u Gruziji vide ishod prosvjeda samo kao prvi korak.
U tjednima i mjesecima koji su pred nama, također ćemo udvostručiti napore kako bismo osigurali da vlada ispuni napore ka stjecanju statusa kandidata za članstvo u EU.
Mora ispuniti — čim do kraja ove godine — uvjete koje je postavila EU da bi proces napredovao.
Ti će koraci zahtijevati predanost vjerodostojnoj reformi pravosuđa, korake u borbi protiv duboko ukorijenjene korupcije, korake za potporu slobodi medija i promicanje istinski odgovorne vlade.
Ali oni su također nešto više od karte za potencijalno članstvo Gruzije u EU jednog dana u budućnosti.
Oni nude ono za što vjerujem da je u konačnici izvelo toliko Gruzijaca na ulice ovaj mjesec: obećanje budućnosti za istinski neovisnu i demokratsku Gruziju, koju vode političari koji nisu posvećeni vlastitom interesu, već najboljem interesu svih naših ljudi.
Keti Khutsishvili izvršna je direktorica Zaklade Otvoreno društvo Gruzije, nevladine organizacije pokrenute 1994. kako bi podržala težnju Gruzije ka demokratskom i otvorenom društvu nakon njezine neovisnosti od Sovjetskog Saveza.
Mi u Euronewsu vjerujemo da su svi stavovi važni. Kontaktirajte nas na [email protected] kako biste poslali prijedloge ili podneske i bili dio razgovora.
