“Naše oružje otpora je pjevanje i ples”, uzviknuo je Youli Yamamoto, suosnivač Rosiesa, neobične prosvjedničke skupine protiv kontroverzne mirovinske reforme francuske vlade.
“Nećemo biti zaustavljeni dok se zakon ne ukine.”
Njezin feministički kolektiv pridružio se široko rasprostranjenim nemirima protiv krajnje nepopularnih planova da se dobna granica za odlazak u mirovinu podigne sa 62 na 64 godine, koje je francuski predsjednik Emmanuel Macron progurao koristeći posebne zakonske ovlasti.
“Prosvjedujemo protiv činjenice da će mirovinska reforma najviše pogoditi žene i radničku klasu Francuske”, objasnio je Yamamoto.
Zašto kostimi?
Odjevene u plave bojlere, žute gumene rukavice i crvene točkaste šalove, odjeća Rosies inspirirana je Rosie the Riveter, američkom ikonom za sve žene koje su se ukalemljivale u tvornicama tijekom Drugog svjetskog rata.
I ova uniforma je pažljivo odabrana.
Njihova bojler odijela predstavljaju današnje zaposlene žene, dok su crveni šalovi naklon izvornom djevojačkom izgledu Rosie the Riveter.
Žute rukavice naglašavaju dodatni teret brige o djeci i kućanskih poslova s kojima se žene moraju nositi nakon dugog radnog dana.
Grupa je prvi put osnovana 2019., nakon tvrdnje bivšeg francuskog premijera Edouarda Philippea da bi žene “imale najviše koristi” od predloženih planova mirovinske reforme.
“Odlučili smo promijeniti našu uniformu i oslikati svoja lica lubanjama. To predstavlja katastrofalnu sudbinu koju nam sprema ova mirovinska reforma”, rekao je Yamamoto.
Francuski mirovinski sustav trenutačno je u nepovoljnijem položaju za žene jer one idu u mirovinu kasnije od muškaraca i imaju niže mirovine. No ekonomisti vjeruju da će nova mirovinska reforma povećati ovaj već postojeći nedostatak.
Francuska vlada tvrdi da su promjene potrebne kako bi sustav bio ekonomski održiv, a umirovljenici stavljaju sve veći financijski teret na državu.
U 2019. prosvjedi Rosievih bili su rezervirani za žene.
“Međutim, ove smo godine otvoreni za sve spolove i spolove, posebno s obzirom na to da ova mirovinska reforma snažno utječe na tvorničke radnike i slične – koji su pretežno muškarci”, rekao je Yamamoto.
Pjevani i plesni flashmobovi
Rosies su kolektivno napisali niz pjesama koje uključuju političke tekstove u ritmu klupskih hitova.
Njihov zaštitni znak uključuje pjesme “Women on Fire”, otpjevanu na melodiju Freed from Desire, i “Nous on veut vivre” na zvuk pjesme I Will Survive Glorije Gaynor.
Buduće Rosice mogu vježbati svoje plesne pokrete prije nego što se pridruže prosvjednim flashmobovima gledajući poduke o koreografiji postavljene na Attacovu web stranicu kako bi bile spremne za prosvjed.
Mlade i stare žene pridružile su se pokretu koji sada obuhvaća cijelu zemlju.
“Skupina majki u Narbonneu [in the South of France] pokrenuli su vlastiti lokalni ogranak, a onda su njihove kćeri tinejdžerice odlučile da žele stvoriti vlastitu grupu!”, rekao je Yamamoto.
Nadahnuto Rosie the Riveter
“Rosie the Riveter je prije bila slika američke propagande, ali sada predstavlja jake žene i postala je pomalo feministička ikona”, objasnio je Yamamoto.
Izmišljeni lik stekao je međunarodnu slavu zahvaljujući ratnom posteru Howarda Millera “Mi to možemo”.
Ona predstavlja tvorničke radnice koje su preuzele poslove svojih muških kolega nakon regrutacije tijekom Drugog svjetskog rata.
Njihov je rad bio neprocjenjiv za ratne napore i održavao je državu uspravnom.
Rosies su feministički kolektiv iza kojeg stoji Attac France – organizacija koja se bori za socijalnu pravdu u Francuskoj.
Related articles
