Današnji dan u svijetu se obilježava kao Svjetski dan osoba s Down sindromom. Tradicionalno je ovaj dan tako obilježen i u Mostaru u organizaciji Udruge za Down Mostar. Ova Udruga koja broji 38 štićenika tako je danas renovirane prostorije i organizirala Dan otvorenih vrata, kao i inkluzivnu kiparsku radionicu u okviru obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom.
“Imamo nove renovirane prostorije. Napravili smo jedno lijepo okruženje za dobar i kvalitetan rad, zabavu i druženje. Smatramo da ćemo svojim radom i zalaganjem stvarati jednu čaroliju inkluzije. Ono što je važno naglasiti je da smo fokusirani na ranu intervenciju što je sami temelj naše djece. Samim tim pokušavamo od samog rođenja dijete bude u ranoj intervenciji, da napreduje i da se na kraju osposobi za tržište rada te da može stvarati, doprinositi i zarađivati samostalno. Ove godine UN u Ženevskoj konvenciji naši mladi će govoriti o dva bitna problema, a to su pravo na posao i samostalno odlučivanje. Kod samostalnog odlučivanja mislimo da osobe s Down sindromom uz podršku mogu sami donositi odluke. Svjetska organizacija je ove godine stoga poslala poruku “S nama, a ne za nas”. Time žele da osobe s down sindromom odlučuju same za sebe, ali da im se pruži podrška, tako da oni mogu znati kakve posljedice mogu imati određene odluke, ali da njihova bude zadnja”, kaže za Hercegovina.info predsjednik Udruge Igor Ledić.
Osobe s down sindromom u HNŽ-u su i dalje marginalizirane.
“Što se tiče HNŽ-a osobe s Down sindrom nažalost su još uvijek na marginama društva. To su skupine koje su marginalizirane u društvu, osobe koje još uvijek ne znaju što je posao, što je tržište rada. Sami temelji nisu sustavno postavljeni i često te osobe po završetku srednje škole ostanu kod kuće i ne uživaju pravo na rad. Ono što je poražavajuća činjenica je da u HNŽ-u imamo jednu ili dvije osobe da su stalno zaposlene. Poslodavci jednostavno nemaju razvijenu svijest i ne pružaju mogućnost osobama s Down sindromom da se ostvare kao radno sposobne osobe što je nažalost činjenica koja nas zabrinjava”.
Samo jedna članica Udruge dobila je posao u Mostaru.
“Udruga broji 38 članova i iz nje radi samo jedna osoba. To je poražavajući podatak. Tvrtka koja je zaposlila tu osobu ne želi se reklamirati niti skupljati poene zbog toga. Oni su imali želju zaposliti osobu s Down sindromom i kada je prošla procedura za stalno zaposlenje, ta djevojka je dobila posao na neodređeno. Pokazala se kao odličan radnik”.
Poslodavci nisu otvoreni prema osobama s Down sindromom i ne pružaju im priliku kao u zemljama u okruženju. Ledić pak ističe da takve osobe mogu itekako doprinijeti društvu.
“Prije dva dana sam gledao jedan dokumentarni film na hrvatskoj televiziji gdje su prikazali šest ili sedam osoba koje su stalno uposlene u Republici Hrvatskoj i koje rade četiri sata i imaju normalno ispunjen svoj život. No, ono što je fascinantno u tom dokumentarcu je to da nisu bitne te osobe koje rade, nego ono što su rekli ti poslodavci, a to je da su te osobe njihove tvrtke oplemenili, da su donijele jedno novo ozračje, novu dimenziju cijele tvrtke i da su svi zajedno puno bolji radnici nego su to bili. Kroz to shvaćamo da osobe s Down sindromom mogu doprinijeti puno društvu i mogu biti korisne društvu i što je najvažnije da mu nisu na teret. Oni će sami raditi, doprinositi, uplaćivati poreze i doprinose kao i svi drugi”.
Fond za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koji bi im trebao u tome pomoći često se zloupotrebljava,
“Kada je riječ o Fondu tu se stvari moraju malo drugačije postaviti. Fond ima određena svoja pravila, oni zapošljavaju osobe s invaliditetom, ali nažalost poslodavci koji znaju kako doći do sredstava fonda često koriste i zloupotrebljavaju sredstva tako što zaposle osobu s down sindromom, odnosno invaliditetom, ali joj kažu da ne mora dolaziti na posao, a za to dobiju pola plaće. Ono što je problem što određene osobe s invaliditetom pristaju na to iz razloga što nemaju dovoljno sredstava. Federalno ministarstvo rada i socijalne skrbi nije im osiguralo sredstva za osnovne uvjete života i samim time oni su prinuđeni na takve korake.”
Ledić ističe kako ima i nekih pozitivnih stvari, a to su da je ispravljena nepravda prema osobama s invaliditetom kada su u pitanju njihove invalidnine i naknade za kućnu njegu, a u najavi je i dječji doplatak u HNŽ.
“Što se tiče dječjem doplatku, mislim da će u HNŽ-u prema odluci ministarstva biti osigurana sredstva za isplatu dječjeg doplatka. Međutim još uvijek roditelji ga nemaju i nije se ništa promijenilo. Ono što je za sada promijenjeno je da su se invalidnina i kućna njega povećale, odnosno ispravljena je diskriminacija koja je trajala 13 godina. Sve civilne osobe s invaliditetom su imale fiksirane invalidnine i kućnu njegu koja nije pratila rast minimalne plaće u Federaciji. To je nakon 13 godina napokon izglasano i ispravljeno. Sada iščekujemo novi zakon da vidimo što će on donijeti. Istina, on ima jako puno rupa, nedorečen je i nije usklađen s UN konvencijom”, zaključio je za Hercegovina.info predsjednik Udruge za Down sindrom Mostar Igor Ledić.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Related articles
